U RITMU DODIRA…
Multimedijska izložba U ritmu dodira…, za videće osobe, osobe s oštećenjem vida i sve one koji su prekoračili svoja ograničenja ili to žele, prati mlađu generaciju umjetnika nastojeći apostrofirati autore koji aktivno uključuju posjetitelja u svoj rad, pa tako publika postaje integralnim dijelom umjetničkog doživljaja.
Ideja se pojavila još 2010. godine, kada je tema Muzejsko-edukativne akcije, koju priređuju muzejski pedagozi na razini cijele Hrvatske, bila Dodir. Upravo je ona bila pokretač u osmišljavanju izložbe za osobe s oštećenjem vida, kojima se zbog nemogućnosti vizualne percepcije aktiviraju druga osjetila, ponajprije dodir. Ujedno bismo njome i drugim našim posjetiteljima zadovoljili potrebu taktilnog percipiranja umjetničkih djela, iako je to po muzeološkim standardima strogo zabranjeno. Stoga je organizirati takvu izložbu bio pravi izazov koji me cijelo vrijeme vodio do cilja, u želji da dobijem odgovore na postavljena pitanja: kako osobama s oštećenjem vida nemogućnost vizualnog doživljaja oplemeniti taktilnom dimenzijom kojom započinje reakcija na materijalni svijet koji nas okružuje, a pritom i sve druge potaknuti na interakciju s umjetničkim radom, i recepciju novih spoznaja koje se ne mogu doživjeti u prirodi niti u svakodnevnom životu. Iako je uobičajeno da se za osobe s oštećenjem vida rade tradicionalne kiparske izložbe skulptura, na ovoj su izložbi osim kipara zastupljeni grafičari, slikari, umjetnici koji se bave videoumjetnošću, device artom, a to su: Ana Kovačić, Vitar Drinković, Nikolina Zanoški, Petar Popijač, Dalia Finek, Petra Kovačić, M_1300 iza čijeg se imena kriju Maja Blažek i Marita Stanić, Vana Gaćina, Luka Hrgović & Duje Medić, Monika Meglić, Iva Čurić, Iva Haramina, Jenny Brosinsky iz Berlina i draga gošća Sanja Fališevac, gluhoslijepa kiparica, jednom riječju, umjetnici mlađe generacije koji su imali nešto „reći“ na zadanu temu. Upravo je raznolikost njihovih poetika omogućila da se umjetnost iskusi drugačije nego vizualno.
Prilagoditi izložbu U ritmu dodira… osobama s invaliditetom prirodan je slijed dosadašnjih susreta u našoj Galeriji, jer većina su dragi gosti naših izložaba i stalni polaznici likovnih radionica. Promatrajući njihov rad, ubrzo shvatite da nisu oni ti koji imaju problema u komunikaciji, nego svi mi ostali koji nismo dovoljno educirani kako se približiti ili izdići iz okvira nametnutih kroz život i obrazovanje u kojima se mi više ili manje uspješno nalazimo i krećemo. Da bismo te utabane staze premostili, izbrisali granice koje smo sami nesvjesno stvorili, potrebno je početi drugačije gledati i misliti, kretati se u smjeru integracije osoba s poteškoćama, a posebice onih kojima je vizualni doživljaj uskraćen. Time ćemo pomoći i videćim osobama koje istovremeno maksimalno koriste i druga osjetila, pa dolazi do „ujedinjenja osjetila“, tzv. sinestezijskog efekta koji prihvaćamo „zdravo za gotovo“, pa se u skladu s tim i dobar vid prihvaća kao Bogom dani dar i tada se ne pridaje dovoljno pažnje detaljima, što rezultira smanjenjem potpunog doživljaja. Mogli bismo se upitati i preispitati: da li sve što gledamo i vidimo?
Stoga ova izložba uvjetuje sasvim novi način ponašanja, ona traži interakciju dodirom, opipavanje bez ograničenja, potencira istraživanje, nudi videćim osobama da stave povez preko očiju i time iskažu empatiju prema osobama oštećena vida uz vodstvo videće osobe bez poveza, jednostavno, navodi posjetitelja na iskustvenu pustolovinu. Mladi umjetnici kreirajući djela vizualno-taktilnih senzacija u novonastalom podrumskom ambijentu zasigurno će promijeniti frekvencije naših misli i podići atmosferu na neku višu dimenziju. Ako netko od videćih osoba želi prošetati gradom sa slijepom osobom može se javiti umjetnici Ani Kovačić na mail adresu setnja@gmail.com, koja će im to omogućiti.
Autorica projekta
Liljana Velkovski, kustosica, viša muzejska pedagoginja
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.