Multimedijalni projekt HABITAT 4˚ istražuje i povezuje memoriju prostora grada s njegovim pripadajućim tokom vode. Projekt se održava u produkciji umjetničke organizacije Tvorba Otvorenih Konstrukata – TOK, koprodukciji Kulture promjene Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu kroz program Lab Teatra &TD uz potporu Ministarstva kulture RH i Ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba.

Počev od ovoga toka, pak, ne postoje dva. Između vode i voda nema razlike, praslika koja se nalazi u njima u punom životu jednaka je svima.

Memorija prekinutog toka vode jest prekinuto osjećanje prostora uvjetovanog njegovom aglomeracijom nad toponimima zatrtog toka. Živa je sredina koja je prestala biti sredinom.Tijela uvjetovana uzorcima takvog perifernog „rasta“ postaju izrezani oblici pokreta svojih nevidljivih sredina i preživljavaju sjećanja na namjere neuvjetovane kronikom izvornih agregatnih stanja.

Nijedna slika u viru tih oblika i karaktera ne može biti statična. Nikakva fasada, nikakvo parkiralište jer nema tihe vode – samo nevidljive.Grad monotono klizi prema sve gušćem rubu.

Potok pri ulasku u grad postaje drugi. Jednom riječju, on postaje kloakom, vidljivom, nadzemnom, čini nepovoljan utisak, koli na pogled, toli na vonj, okužuje zrak i temelj. Slijedeći misao „zlo se iz jednog dijela grada prelaže u drugi dio“, zirkajmo u tu kalnu žutu vodu koja se tromo valja…promatrajmo kakva nam silna čudesa od preraznih otpadaka draže njuh. Dušama je smrt da postanu voda, a vodi smrt da postane zemlja.Pa ipak, od zemlje-mulja postaje voda, a od te vode duša.

Pokret rijeke jednak je pokretu zmije. Udara u lijevu obalu, zaokreće prema unutra, oblikuje spiralni vrtlog u smjeru kazaljke na satu, a zatim se ispravlja otpuštajući energiju. Potom udara u drugu obalu i počinje se vrtložiti u suprotnom smjeru.

Izvorska lica lome konstruirane obrasce svih statičnih suvenira toka koji grizu svoje vode. Izvedenica im nije više tijelo, nego tragikomični oblik na vodi. Ali i ovakva forma vode same, izuzeta karakteristikama racionaliziranog prostora, i dalje živi svoju sažetost u anomaliji–točki stabilnosti/točki najveće gustoće.

Autori: TOK (Vana Gaćina, Adriana Josipović, Miro Župa)

Koautori: Nikolina Majdak, Hrvoje Nikšić, Josipa Bubaš, Rina Kotur, Ana Dumbović, Tanja Minarik

Izvođači: Nikolina Majdak, Adriana Josipović, Josipa Bubaš, Rina Kotur

Autor glazbe/ glasoVIR: Hrvoje Nikšić

Autor videa: Vana Gaćina

Oblikovatelji video projekcija: Vana Gaćina, Tanja Minarik

Oblikovatelj svjetla: Marino Frankola

Prostorna instalacija: Ana Dumbović

Crtež u prostoru: Miro Župa

Kostimi: Josipa Bronić, Marjana Bronić

Inspicijent: Jelena Erceg

Tehnika: Tehnika SC

Produkcija :TOK

Koprodukcija: Kultura promjene Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu kroz program Lab Teatra &TD

Izvori: Viktor Schauberger: „The Water Wizard“; Aby Warburg: „Ritual zmije“, Béla Hamvas; Heyoke/Sacred Clowns; Heraklit: „Fragmenti“; Nada Premerl: „Potok u srcu Zagreba“; Marija Čudina: „Divlja duša“; Oktavijan film: „ Komadić savske sezone“ ; staro gradsko kupalište Babinjak

Hvala: Silviji Stipanov, Nenadu Stojčiću, Ani Cvetko, Kseniji Baronici, Damiru Vrabecu, Mirti Jurilj, Marti Kolegi, Sanjinu Boloniću