Agroforestry (agrošumarstvo)

 

Pojam Agroforestry možemo si približiti tako da se upoznamo sa člankom freelance autora Charley Pye Smitha, napisanog za NewScinentis (u studenom 2009.) u kojem se govori o potencijalu afričkih divljih voćki u budućoj ishrani Afrikanaca.

chocolate berries

Thadesusu Salah je običan seljak, sitnoposjednik, iz sjeverozapadnog Kameruna koji je sa svojom obitelji često gladovao. Njegov život se iz temelja promijenio nakon što je otvoren lokalni ured World Agroforestry Centera (WAC) u glavnom gradu Kameruna – Yaoundéu. Stručnjaci tog centra podučavaju seljake poput Thadeusa kako odabrati divlje voćke iz prirode, a koje bi mogle biti pogodne za budući uzgoj. Jedna je od takvih, gotovo zaboravljenih vrsta je Afrička šljiva (Dacryodes edulis), lokalnog naziva safou. Iako ima naziv šljiva, njezin plod je sličniji avokadu pa je nazivaju i afrokado. Nakon tečaja Thadesus Salah je sa svojim suseljanima počeo uzgajati divlje voćke u rasadištima.

irvingia gabonensis

Otkriveno je da u Africi raste preko 3000 vrsta divljeg voća. Iako su ove voćke lokalni stanovnici oduvijek koristili, one su potpuno nepoznate agronomima i agrobiznisu pa ih je zato bivši direktor istraživanja WAC-a Roger Leakey prozvao  Pepeljuga-vrstama!

irvingia gabonensis2

Kada bi se uspješno uzgojile (domestificirale) ove do sada ignorirane divlje vrste,  u Africi  bi mogla nastati nova agrarna revolucija koja bi se razlikovala od čuvene zelene revolucija iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, tijekom koje su multinacionalne kompanije (uglavnom američke) u nerazvijenom svijetu uvodile visokoprinosne zapadne sorte žitarica po tome što bi ona sada uključila obične seljake – sitnoposjednike.

Osnova za ove promijene nastala je sredinom 90-ih kada je grupa znanstvenika iz WAC-a pokrenula istraživanja u Sahelu na Zapadnoj i Južnoj Africi. Znanstvenici su bili iznenađeni što žitelji ovih krajeva najviše cijene stabla divljih voćaka, a ne, kako su očekivali, ono drveće što daje vrijednu drvnu građu. To ih je potaklo da iniciraju program istraživanja i kultiviranja afričkog grmovitog manga (Irvingia gabonensis), zatim već spomenute afričke šljive kao i jedne orašaste divlje voćke – njansan (Ricinodendron huedelotii). Plodovi ovih stabala, kao i mnogih drugih divljih vrsta, sastavni su dio prehrane domorodačkog stanovništva, naročito za vrijeme gladnih mjeseci, a obično to zapada siječanj ili veljaču. Prema istraživanju Kamerunskog sveučilišta Dschang, više od 40% seoskog stanovništva se tijekom gladnih mjeseci hrani plodovima divljih vrsta (više od 300 različitih). Neke od ovih vrsta su se već bile i djelomično udomaćile, najčešće slučajno na nepoljoprivredan način na rubovima sela, kako to tvrdi etnoekolog Anthony Cunninghama iz People and Plants International, nevladine organizacije sa sjedištem u Essex Junctionu, Vermont (SAD).

dacryodes_edulis1

Poduku iz domestifikacije divljih biljnih vrsta najprije su vodili Leakey i Kate Schreckenberg s instituta za prekomorski razvoj u Londonu (Overseas Development Institute). Jasno je da su seljaci željeli one sorte koje daju velike sočne i slatke plodove sa što kraćim uzgojnim ciklusom pa su ih zato odmah počeli podučavati osnovnim voćarskim tehnikama kao što su kalemljenje, uzimanje reznica od superiornih biljaka i margotiranje. Iako je mnogo seljaka u početku bilo sumnjičavo zbog upotrebe ovih novotarija, prestali su se opirati nakon što su se uvjerili koliko se skratio uzgojni ciklus i koliko su porasli prinosi pa su počeli rado prihvaćati njima nove uzgojne tehnike.

Christophee Misse, vlasnik malog posjeda udaljenog sat vremena vožnje od glavnog grada Yaoundé prema sjeveru do sada je uzgajao kakao koji mu je donosio prihod dovoljan za tromjesečni život, dok se je za ostatak godišnje zarade mučio radeći honorarno kao učitelj. On i njegovi sumještani sada imaju rasadnik sa 7000 stabala afričkih šljiva i zarađuju neusporedivo više nego što su zarađivali prije na kakau, čije cijene određuju svjetske burze i multinacionalke. Christophee Misse svojoj djeci sada može plaćati i privatnu školu…

http://www.worldagroforestrycentre.org/

http://peopleandplants.org/

http://www.odi.org.uk/

Damir

Leave a Reply