Ove nedjelje 20. studenog Doomtownovci su nam u Attack doveli bendove Crni dani u Vatikanu, Šlagvort na kraju i Uranium Club.

 

Video zapis s koncerta.

 

Prvi na podij ispred pozornice izlazi virovitički bend sa zagrebačkom adresom Crni dani u Vatikanu. U svom zvuku kombiniraju goth rock i synth punk sa psihodelijom, a oni bi sami sebe okarakterizirali kao zombiecore. Jedan su od onih bendova koji postoji već dugi niz godina, u ovom slučaju čak 12, a i dalje imaju status demo benda jer je rijetko ko čuo za njih. Imao sam ih priliku gledati prije skoro dvije godine kada su zajedno s Jurom Klavijaturom i Dekubitusom nastupali u Route-u 66 i moram priznat da mi sada zvuče puno bolje, ali mi atmosferu kvari afektiranje za vrijeme pjevanja njihovog vokala Dejana Inđića, poznatijeg kao slam poetu pod nadimkom Pokojni Đinđić. Dok normalno pjeva zvuče mi skroz dobro, ali ti momenti su mi malo iritantni. Po uzvicima i pljesku dobio sam dojam da su mnogi prisutni bili pozitivno iznenađeni njihovom svirkom, a meni je osobno najzanimljivije bilo to da su uglazbili pjesmu Franje Tuđmana „Biti i mniti svemiropolisno“ koju su odsvirali pred sam kraj nastupa.

 

Slijedi bend Šlagvort na kraju. Sviraju post punk new wave najbliži zvuku jugoslavenskih bendova s početka 80-ih, kad bi pomiješali prvi album Električnog orgazma, A stranu kompilacije Artistička Radna Akcija i zvuk benda Čao Pičke otprilike bi dobili zvuk ovog mladog benda. Pošto je manje-više većina bendova iz tog novovalnog razdoblja s početka osamdesetih ili prestala s radom ili u potpunosti promijenila zvuk, nije loše da se pojavio i jedan ovakav bend koji se drži uglavnom tog početnog mladenačkog new wave punk zvuka. Trenutno mi ne pada baš previše bendova na pamet koji štuju baš tu estetiku jugoslavenskog novog vala, pa mi je njihov retro zvuk na neki način osvježenje na sceni. Priča se da su se raspali i da im je ovo bio još jedan gig za kraj. Ako je to istina, šteta, jer su se taman isklesali, al okej, još su mladi i ko zna što još sve spremaju članovi benda.

 

I za kraj večeri ostaje bend Uranium Club aka The Minneapolis Uranium Club, pa iz samog imena možete zaključiti otkuda dolaze. Još jedan bend sa Static Shock Recordsa koji u Doomtown Records organizaciji posjećuje Zagreb, do sada smo imali priliku uživo vidjeti već podosta bendova s njihove izdavačke kuće, među ostalima Creem, The Love Triangle, Impalers, Ajax i Sheer Mag. Nastupi svih ovih bendova bili su i više nego zadovoljavajući, pa je tako odlazak na Uranium Club na neku foru garantirao dobru svirku. Bend postoji tek oko dvije godine, al se u vrlo kratkom roku pročulo za njih i već su uspjeli rasprodati svoj prvi album „Human Exploration“, a na ovoj europskoj turneji predstavljaju svoj novi single „Who Made The Man?“ i 12“ „All Of The Naturals“. Nakon preslušavanja njihovih stvari i gledanja večerašnjeg nastupa teško da mogu a da ih ne usporedim s nekim drugim bendovima, nervozan i oštar zvuk na nekim stvarima asocira me na rane radove bendova poput Devo i Wire, dok repeticija i pričanje tijekom pjesama podsjećaju na Mark E. Smitha i The Fall, al naravno, isfurali su to na svoj način i jašu na novonastalom valu s bendovima Total Control i The Coneheads.

 

Kada su izašli ispred nas prva asocijacija na njihov image bila mi je da izgledaju kao da su ispali iz Carpenterovog prvog dugometražnog filma Dark Star, četiri hipi/beatnika u nekim šljakersko/svemirskim odjelima, no kad su krenuli s prvom pjesmom „Black Semen“ sve je bilo jasno, ovi točno znaju što rade i najbolje je bilo prepustiti se njihovom garage post punk zvuku. Njihov set je bio ubitačno dobar, a pošto sviraju tek dvije godine i nemaju puno materijala, bio je i dosta kratak, pa se publika nije ni snašla, a koncert je već bio na kraju. U pauzama između pjesama su uglavnom puštali efekte zvuka razbijenih boca, pa ih tako uz te zvukove nakon njihove zadnje stvari „Sun Belt“ gromoglasno zovemo i na bis. Jedna osoba iz publike (ime poznato uredništvu) razbija i pravu bocu, pa bend nakon kraće nedoumice prihvaća zajebanciju i svira pjesmu „The Misadventures Of Prissy Krissy“ za vrijeme koje se za kraj večeri ekipa odvažila i na pogo. Sve u svemu, kao što sam se i nadao, bend je zvučao pre dobro uživo, Doomtownovci su, što se tiče odabira bendova, uglavnom nepogrešivi, al što se tiče Punk Time Is Dead (get to shows on time) spike mogu im samo reći Punk Time Will Never Die :D.

 

Joža

 

https://www.facebook.com/slagvortnakraju/?fref=ts

https://www.facebook.com/Crni-dani-u-Vatikanu-947726545305078/?fref=ts

https://staticshockrecords.bandcamp.com/album/human-exploration