U utorak, 17. 2. 2015. u 20.20 sati u sklopu Kazališta u Močvari (KUM) Izvedbeni kolektiv Trećeprostor predstavlja svoj izvedbeni projekt (S)LETOVI (koncept: Irena Boćkai, izvedba: Ivan Tudek, Irena Boćkai, Juraj Barkić, Roko Nakić, Monika Baotić, Vilim Ostović, vizualno oblikovanje: Ivan Tudek, ton majstor i voditelj svjetla:Domagoj Šoić, izbor glazbe: Irena Boćkai, tekst: Irena Boćkai, produkcija:Punkošipak).

Izvedba (S)LETOVA poigrava se spacijalnim zakonitostima, u prostoru ispunjenom žičanim skulpturama gdje tanke linije metala ocrtavaju crteže po zraku, ekspandirajući svoje prvotno, suženo značenje. U izvedbi se na specifičan način propituje fenomenologija mjesta i prostora kao što su aerodromi ili heliodromi te kako ti proizvedeni prostori djeluju u izvođačevoj svijest dok ih prevodi u pokret. Izvedba producira tijelo koje curi kroz pukotine prostora, dok konačno ne iscuri svoj tok do kraja. Tijelo osjeća i pamti, diše i znoji se, oponašajući tanke membrane vjetrenjača koje osciliranjem snagu vjetra pretvaraju u mehaničko gibanje magneta, sitnih mehanizama koji izvođače drže na okupu poput ptica za vrijeme sleta. Aerodinamika tijela opisuje svoju prostornost koja, shvaćena u arhitektonskom smislu, djeluje ograničavajuće. Uz intenzivna filozofska razmatranja o prirodi vremena, u dvadesetostoljetnoj filozofiji dogodio se i svojevrsni zaokret prema prostoru, uočavanju neodvojivosti čovjeka i prostora, odmaka od matematičke prema egzistencijalnoj spacijalnosti. Tako Gaston Bachelard, težeći dokidanju opreke između znanosti i umjetnosti, utvrđuje nadmoć prostora nad vremenom. Naša je svijest prostorna pa tako kući, „topografiji našega intimnog bića“, Bachelard odbija priznati samu geometrijsku utemeljenost. U svojem nastojanju da obrazloži koncept egzistencijalnoga prostora, Norberg-Schulz analizira fenomen mjesta tj. njegove strukture kroz kategorije prostor i značaj, koje su analogne osnovnim ljudskim psihološkim funkcijama kao što suorijentacija i identifikacija. Te mu kategorije služe u definiranju geniusa loci. Isti autor tvrdi da su današnje otuđenje i gubitak identifikacije uzrokovani osiromašenom vizualizacijom, posljedica koje jesu emocionalna nesigurnost i strah u suvremenom svijetu.

Poetika izvedbenog kolektiva Trećeprostor, čiji su izvođači potekli iz kazališne radionice Punkošipak istoimene udruge, i s kojom su nastupili na mnogo predstava u Hrvatskoj i inozemstvu, sadržana je u bavljenju pokretom i mogućnostima fizičkoga i neverbalnoga teatra, korporalne mime i suvremenoga plesa. (S)LETOVI su prvi projekt ovoga kolektiva nastao pod novim imenom Trećeprostor. Okosnicu grupe čine izvedbena umjetnica Irena Boćkai i vizualni umjetnik Ivan Tudek.

Irena Boćkai kazališno je iskustvo stekla u alternativnoj kazališnoj skupini Dr. INAT iz Pule s kojom je sudjelovala na mnogim kazališnim projektima i koprodukcijama, između ostaloga sa profesionalnom izvedbenim grupama Grotest Maru (Njemačka), Foulklor i Branko Potočan (Slovenija), Teatr KTO (Poljska), Orto-da (Izrael), Žan Loose (Češka) i dr. Nastupila je na mnogo predstava u Hrvatskoj i inozemstvu (Francuska, Poljska, Izrael, Španjolska, Rumunjska) te sudjelovala na festivalima nezavisnoga kazališta i suvremenih izvedbenih praksi kao što su PUF festival, Sedam dana stvaranja, Perforacije i FAKI (Hrvatska) te Acco Fringe (Izrael) i ULICA STREET ART u Krakowu.

Ivan Tudek (1983) diplomirao je 2010. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na nastavničkom odsjeku u klasi izv. prof. Damira Sokića. Izlagao je na desetak samostalnih i dvadesetak skupnih izložbi. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU).

 
https://www.youtube.com/watch?v=Gu0kj1nb7NY

Otvorenje izložbe Crno Brdo, umjetnice Lane Stojićević, održat će se u ponedjeljak, 23. veljače u Galeriji SC s početkom u 20 sati. Izložba je dio projekta Oni dolaze…. Otvorena je do 28. veljače, u radno vrijeme Galeriji SC, radnim danom od 12 do 20 te subotom od 10 do 13 sati.

Izložbom Crno Brdo Lana Stojićević predstavlja umjetničko-istraživački projekt koji se bavi utjecajem artificijelnog i opasnog postindustrijskog krajolika na selo Donje Biljane, smješteno u Ravnim kotarima. Neadekvatno deponiranje industrijskog otpada zatvorene šibenske tvornice TEF usred naseljenog ruralnog područja ukazuje na suvremeni tretman sela, na isprepletenost često nasilnih procesa industrijalizacije, deruralizacije, deindustrijalizacije, ali i turizma. Prisustvo prijetećeg stranog tijela u selu, koje nevidljivo zagađuje plodnu zemlju, vodu i zrak, kreira gotovo nadrealnu situaciju prividnog suživota mještana i tog suvremenog krajolika, koja je na ovoj izložbi prezentirana fotografijama, objektima i crtežima.

Oni dolaze… je projekt čiji je cilj promovirati mlade autore koji su tek (ili još nisu) napustili sustav Akademije te se upoznaju s novim sustavima i kodovima koje diktira umjetnička „scena” izvan nje. Ujedno, umjetnici na projektu rade s mladim povjesničarima umjetnosti i kustosima te zajednički realiziraju samostalne izložbe navedenih autora. Uz praktičan rad naglasak je na komunikaciji između mladih umjetnika i kustosa čime se razvija spona i mreža novih generacija te, nadamo se, i budući zanimljivi projekti.

*Lana Stojićević rođena je 1989. u Šibeniku. Diplomirala je slikarstvo 2012. godine u klasi profesora Deana Jokanovića Toumina na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu. Dobitnica je Prve otkupne nagrade Zavičajnog muzeja grada Rovinja 2011., Dekanove i Rektorove nagrade 2012. Živi i radi u Zagrebu i Splitu.

Predstavu Potop redatelja Mirana Kurspahića, koja je nominirana u 4 kategorije za Nagradu hrvatskog glumišta te osvojila onu za najbolju mladu glumicu do 28 godina

(Iskra Jirsak) pogledajte 25., 26. i 27. veljače u Velikoj dvorani &TD-a. Početak je u 20 sati.

Glume:  Lana Barić, Dean Krivačić, Sven Jakir, Iskra Jirsak i Franka Mikolaci

Predstava se bavi se 50. obljetnicom velike poplave u Zagrebu 1964. godine. To je kronika jednog grada, jednog društva. Priča je to o dvije generacije obitelji, iz dva različita vremenska perioda, 1964. i 2014. godine. Djedovi, bake i njihovi unuci, u jednom kazališnom vremenskom skoku postaju vršnjaci od tridesetak godina. Jedni se suočavaju s prirodnom kataklizmom u obliku poplave, a drugi s ekonomskom kataklizmom i posljedicama koje je ta ostavila na tu obitelj.

Na vrlo inteligentan način u Potopu je izložena zanimljiva obiteljska priča. Redateljski domišljato, glumački vrlo dobro izvedeno, tematski provokativno. Uz pitki i osvježavajući humor koji je s pravom mjerom začinio tešku i gorku priču. ( Olivera Radović, Kazalište. 

https://www.youtube.com/watch?v=5Ag6tEwd_UA

Režija i dramaturgija: Miran Kurspahić

Igraju: Dean Krivačić, Lana Barić, Sven Jakir, Iskra Jirsak i Franka Mikolaci
Glazba: Nikša Marinović
Fotografija: Damir Žižić
Grafičko oblikovanje: Lana Hudina

Producentica: Petra Glad

Produkcija: KUFER i Sveučilište u Zagrebu, Studentski centar, Kultura promjene, Teatar ITD

Uz potporu: Grad Zagreb, Ministarstvo kulture RH, Zaklada Kultura Nova

Premijerno izvedena 12. lipnja.

Godine 2014.  navršilo se 50. godina od velike poplave u Zagrebu. Dvije priče, jedna smještena u 1964., a druga u 2014. U temporalnome skoku, djedovi i bake te njihovi unuci postaju vršnjaci , koji se svaki na svoj specifičan način nose sa životom  i bore s problemima koji ih potresaju. Kroz slučajeve ove dvije obitelji  (a zapravo iste) uočavamo sličnosti i razlike, ali i nasljeđe koje utječe na njihove odluke. Kako su problemi isti a ljudi različiti, ili kako su ljudi isti, a problemi različiti? Teške i  beznadne situacije često znaju izvući ono najbolje, ali i ono najgore iz ljudi, i ponekad je samo životni optimizam onaj određujući faktor koji ih razdvaja od očaja i pokreće prema naprijed. Je li doista potreban Potop da bi se stvari svele na pravu mjeru, sve poništilo i krenulo ispočetka, ili se sve još uvijek može popraviti, sačuvati i izgraditi neki novi „Nasip“ da spasi dan?

Vidimo se u Teatru koji čini razliku!

Za sve one koji ne znaju, Siva  Galerija je projekt autonomnog kulturnog centra Attack. U sklopu redovnog godišnjeg izložbenog programa, AKC Attack i Siva Galerija s novom godinom startaju i svoj novi program. Siva Galerija otvara vrata svima zainteresiranima za Boravak. Boravak je program rezidencijalnog (boravišnog) karaktera, s ciljem ugošćavanja umjetnika/ca, dajući im prostor i mogućnost produkcije za mjesec dana stvaranja.

Probijamo led s izložbom pod imenom MLIBTY Shadows, a ista je rezultat boravka autora Marka Zubaka.

MLIBTY Shadows instalacija, napravljena za galeriju “Siva”, zapravo je nastavak video rada iz 2013. godine koji se prezentirao pod imenom “No place for paper toys”. Dok se u videu radi o igrački od papira koja se usudila ustati protiv istosti u namjeri da zauzme svoj prostor u svijetu objekata, ova instalacija je zapravo reinterpretacija te minijaturne scenografije iz videa, a u jednom svom dijelu obuhvaća i sam video. Inače,“MLIBTY Shadows” naziv je za jedan cijeli ciklus radova koji nije nužno vezan za određeni medij, iako kiparstvo, slikarstvo i fotografija prevladavaju, ali jedna od kakarkteristika je sigurno kombinacija crnog i bijelog.

Razvoj ovog ciklusa redovno se dokumentira na: https://www.patreon.com/mlibty
“No place for paper toys” video uradak vidi ovdje: https://vimeo.com/69791862

Marko Zubak rođen je 1979. u Zagrebu. Studij slikarstva na Likovnoj akademiji u Bologni (Accademia delle belle arti di Bologna) upisuje 1999. godine. Nakon završene treće godine studija odlazi u Barcelonu gdje je diplomirao umjetnost na Facultad de Bellas Artes de Barcelona 2006. godine, te iste godine upisuje, a 2008. završava studij multimedije na CIPSA u Barceloni.Trenutno živi i radi na relaciji Zagreb -Rovinj.
Promocija izložbe dešava se ove subote u 19:00 sati u Sivoj Galeriji.

Izdvojene samostalne izložbe:

2006. Izložba slika , Gallery Iris, Barcelona, Espana

2010. Izložba slika i instalacija, Izložbeni salon “Izidor Kršnjavi”,Zagreb

2010. Izložba slika i videa, galerija Tir, Nova Gorica, Slovenija

2010. ‘ye-boT projekt’ , izložba igračaka od papira, galerija ULUPUH, Zagreb,

2011. ‘Un monde aux frontieres du reel’, slike i skulpture, CovArt Gallery, Luxembourg

2011. ‘Paper Toys im OK’ – NEXTCOMIC festival: 1. sala: II LOVE mag & ye-boT initiative show, video projekcija: “Thought control”, 2.sala: “St. Bugbot”, instalacija i scenografija za stop motion animirani video, OK Offenes Kulturhaus OO, Linz, Austria

Nagrade:

Nagrada za najbolju personaliziranu igračku od papira, “Take Away” putujuća izložba, Španjolska, 2008.

Nagrada za video kategoriju Artaq Awards 2012, video St. Bugbot, Grisia 2014, izložba na otvorenom, otkupna nagrada

Monodrama Veliki odlazak u režiji i izvedbi sjajnog glumca Zdenka Jelčića, rađena je prema monodrami Minetti, austrijskog dramatičara Thomasa Bernharda. Predstava govori o povratku velikog glumca na kazališne daske nakon podužeg izbivanja, kako bi odigrao svoju oproštajnu ulogu. Na repertoaru je 02. i 03. ožujka u Polukružnoj dvorani &TD-a. Početak je u 20 sati.

Više na itd.sczg.hr ili www.sczg.unizg.hr.

Prijevod, adaptacija, režija i izvedba Zdenko Jelčić, glumac koji se odrekao klasike.

Stari glumac Minetti, nakon trideset godina izbivanja sa scene u predvorju hotela u Ostendeu čeka direktora teatra, koji mu je ponudio da još jednom odigra kralja Leara. Silvestarska je večer. Svi luduju, a on čeka. Slučajnim prolaznicima razlaže svoj život… pita se o smislu teatra i čeka.

Vani pada snijeg. Večer prolazi. Sudbina kralja Leara koji je velikodušno razdao sve ponavlja se na velikom glumcu.

Jedna od posljednjih velikih drama austrijskog dramatičara Thomasa Bernharda.

Dramu je preveo i za izvođenje adaptirao u monodramu Zdenko Jelčić.

Ona se više ne događa Minettiju u Njemačkoj nego Jelčiću u Hrvatskoj.

Otvorenje izložbe Osječki mladi grafičari umjetnika Valentine Grubačević, Tamare Meščić, Krunoslava Dundovića i Vesne Gašparić, održat će se u utorak, 03. ožujka u Galeriji SC u 20 sati. Istu večer u isto vrijeme otvorit će se i izložba umjetnice Ivane Ognjanovac Babe i Žabe u Potkrovlju Galerije SC.

Obje izložbe otvorene su do 14. ožujka, radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.

*Ozbiljnost, dosljednost i  temeljitost u svim aspektima rada osobine su koje ističu ovih četvero mladih umjetnika, bivših studenata Umjetničke akademije u Osijeku, čiji su radovi prezentirani na izložbi. Takav pristup radu razvidan je u njihovim djelima iako je riječ o sasvim različitim poetikama. Valentina Grubačević, koja je već nagrađivana za svoje radove, oblikuje prostorne grafike vrlo intimne provenijencije na sebi svojstven i začudan način. Tamara Meščić donosi nam suptilan i iskren prikaz osobne mitologije gledan očima žene, koristeći različite medijske pristupe. Krunoslav Dundović, mladi umjetnik velikoga potencijala i energije, pokazuje suvereno baratanje grafičkim tehnikama kroz različita kompozicijska rješenja koja se mogu iščitavati na više razina. Četvrta sudionica, Vesna Gašparić, nedavno nagrađena Grand Prixom na 24. Slavonskom biennalu za svoj diplomski rad „Identitet prostora: antropologija prostora i njegovo poimanje“, prezentira intiman ali i socijalno osviješten rad u kojem se vidi njezino jasno razumijevanje vremena u kojem živi, a koje oblikuje na vrlo suptilan i promišljen način.

*Radovi na izložbi Babe i Žabe umjetnice Ivane Ognjanovac, nastali kolažiranjem obiteljskih fotografija i dječjih crteža uz koje su i komentari ispisani na zidu dječjim rukopisom, tematiziraju stereotipe vezane uz pojam doma, obitelji i odgoja. Perspektiva onoga „koji to još ne razumije“, odnosno djeteta, pruža mogućnost ogoljavanja ponašanja odraslih, društvenih normi i naslijeđenih pravila. To je promišljanje o kvaliteti međuljudskih odnosa na kritičan i duhovit način. Autorica pritom koristi narodne izreke i poslovice i postavlja ih u osobnu priču.

 Krunoslav Dundović 

Rođen je 16. 4. 1987. godine u Osijeku.

2005/06 – Završio školu za tekstil, dizajn i primjenjene umjetnosti u Osijeku, slikarski dizajn

2005./06. upisuje preddiplomski studi likovne kulture na Umjetničkoj akademiji u Osijeku

2009./10. – Završio preddiplomski studij Likovne kulture na umjetničkoj akademiji u Osijeku

2010./11. – Upisao diplomski studij likovne kulture smijer slikarstvo

2010. postao članom HDLU-a Osijek

Trenutno apsolvent na Likovnoj akademiji u Osijeku, smijer slikarstvo. Bavi se fotografijom, videom, grafikom, dizajnom, te aktivno izlaže.

Tamara Meščić

Rad „Svakodnevna ispovijesti“ bavi se istraživanjem rada moje bake frizerke i njezinog svakodnevnog života u korelaciji s prikazivanjem moje svakidašnjice. Sjećanja na ugodno djetinjstvo prožeta su slikama bake frizerke i specifičnosti koje se kroz taj zanat i rad proizlaze. Zanima me, na koji način mogu oživjeti sjećanja i reinterpretirati ih kroz rad te istražiti suodnose s vlastitim radom.

Valentina Grubačević

„Strukture komunikacije” je naziv mog diplomskog rada koji pokušava istraživati i odgovarati na pitanja o vizualizaciji „Komunikacije na mnoštvo načina”. Rad je kružna grafička instalacija koja prelazi iz medija papira i bakropisnog 2D crteža, u medij pune soft skulpture, tkanine i 3D grafičkog crteža. Crtež prikazuje konturno obrađene ljudske likove koji su ili prenaglašeni ili potpuno izgubljeni u aglomeraciju crteža. Spoj komunikacije ljudi, životinja i općenite nevidljive komunikacije u prostoru je prikazan poput „oblaka“ ili „bića“ koji se linijski ponavljaju igrajući se ritmom, debljinom linije, jačinom jetkanja i na koncu crnilom ili sivilom boje.  Grafička instalacija „Strukture komunikacije“ zapravo na taj način prikazuju unutarnji svijet moje osobnosti i kroz umjetnički čin širi komunikaciju dalje.

Inspirirala su me pitanja vezana uz „nevidljivi svijet”, mikrosvijet, alternativnu fiziku, virtualne komunikacije, prostor i komunikacije u tom prostoru u kojemu mi obitavamo. Vjerojatno je to proizašlo iz osobne prirode, „veze na daljinu”, komunikacijom preko interneta, telekomunikacije. Razmišljanjima o tome kako bi ovaj svijet izgledao ako bi valovi i energije, unutarnje komunikacije prikazali vizualno i materijalizirali ih. Grafička instalacija “Strukture komunikacije” sastoji se od 14 različitih matrica, otisnutih na tkaninu, šivanih i stvorenih u grafičke soft skulpture.  Soft skulpture su napunjene ostacima ne-razgradivih materijala što im može dati i konotaciju na reciklirane radove. Gledatelj se može kretati “prostorom” grafičke instalacije i taktilno “širiti komunikaciju dalje”.

Vesna Gašparić

Ciklus radova po imenu Identitet prostora: Antropologija prostora i njegovo poimanje odnosi se na moj diplomski rad realiziran 2012/2013.godine, te se bazira na proučavanju fenomena identiteta . U ovom radu propitujem identitete prostora u susretu sa onim što ga uvjetuje. Aktualne teme o revitalizaciji postojećih prostora ali i njihovog napuštanja pobudilo je u meni zanimanje za proučavanje, promatranje i bilježenje napuštenih prostora u mojoj neposrednoj okolini , koji su uslijedili bilo to zbog socijalno-ekonomskog stanja ili društvenih promjena. Otkrivam i bilježim lokacije na koje je vrijeme destruktivnog utjecalo. Dijelove arhitekture koji su skriveni od pogleda te trenutno lišeni identiteta, odnosno prostore koji više ne služe svojoj prvotnoj svrsi . Usporedno s tim, sagledavam devastirane objekte, njihovo sadašnje stanje, koji ga sadržaji više ne ispunjavaju i kakav je naš sadašnji suodnos.

CIRKORAMA

„DANSE MACABRE- pokušaj vertikalnog povratka“

Cirkusko uprizorenje trenutaka nakon smrti ljudskog tijela

Što nakon gašenja tjelesnih funkcija? Što čini naša svijest? Gasi se istovremeno, nedugo nakon tijela ili ostaje aktivna u obliku energetskih čestica? Polazeći od jednostrane pretpostavke da se još neko vrijeme sjećamo i osjećamo život , krenuli smo u imaginarno istraživanje ponašanja umiruće svijesti . Dali smo joj pet različitih adresa/tijela kakvih se ona sjeća,  u službi jednog obrasca- želje za životom i jedno živo biće -za igru sa životom  ( ili možda…?!)

Sve to uz napomenu:  Ovo nije stvarnost, ovo je samo sjećanje

„Danse Macabre- pokušaj vertikalnog povratka“ izvedbeno je utemeljena na zračnim akrobacijama i podnim improvizacijama 6 polaznica treninga zračnih akrobacija Cirkorame, a rezultat je jednogodišnjeg isprekidanog fizičkog istraživanja.

Rezervacija karata na: cirkorama@gmail.com

Cijena ulaznice:  30 kn

Produkcija: CIRKORAMA

Izvode:  Eva Topić, Lea Ovčarić, Marijana Larma, Morana Radočaj, Petra Drmić, Petra Kožljan

Glazba: Bruno Motik

(prema  motivima T.Albinoni/Remo Giazotto: “Adagio in G Minor “,

F.Chopin: ” Piano Sonata No.2 in B-flat minor, Op.35 “Marche Funebre”“,

D.D. Šostaković:  ” Похоронный Марш Ленина” …)

Dizajn svijetla: Andrija Santro, Domagoj Šoić

Ton majstor: Dino Mudrić

Autorica:  Jadranka Žinić Mijatović

Video: https://vimeo.com/97556812

Projekt je realiziran u suradnji sa Zagrebačkim centrom za nezavisnu kulturu i mlade-POGON , AKC Medikom, Zagreb  i „Teatrom u šumi“, Rovinjsko selo , a podržan od strane Ministarstva kulture RH i Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba kroz Program udruge Cirkorama 2014.

Foto: Kristina Ogrinec

19.03.2015.
Galerija Inex Film @ Galerija Siva

Galerija Siva predstavlja umjetnički kolektiv okupljen oko Inex Filma!!!

Ovim projektom Galerija Siva prezentira stvaralaštvo nezavisnih umjetnika koji djeluju u sličnom prostoru po sličnim principima. ali koji nam dolaze iz drugih krajeva regije. Ovaj put Galerija Siva nam dovodi u goste ekipu iz beogradskog Inex Filma.

Galerije danas pružaju jedan ustaljeni način funkcioniranja koji se nije mjenjao desetljećima, i u moru tih galerija umjetnici postaju neprimjetni i pošto ne postoji tržište umjetnosti, oni su okrenuti sami sebi. Zaokupljeni tim problemima ljudi iz Ineks filma stvaraju galeriju Ineks, umjetnici preuzimaju odgovornost na stanje u umjetnosti kreirajući kulturni centar koji funkicionira na principu ”uradi sam”. Ineks film jeste jedan oblik skvota, alternativnog mjesta koje je uvijek rađalo novu umjetnost jer kod iste postoji jedna vrsta slobode koja ne postoji u institucionaliziranim galerijama.

Glavni ciljevi projekta Inex galerije su: pružanje podrške umjetnicima u njihovom stvaralaštvu kao i poboljšavanje komunikacije na relaciji umjetnik – umjetničko dijelo – publika; prepoznavanje umjetnosti kao kulturno dobro kod ljudi i nadležnih u kulturi, a pogotovo u dijelovima gdje takav sadržaj ne postoji.

Svoj rad predstavljaju:

DARKO STOJKOV

Diplomirao na Fakultetu Likovnih Umjetnosti u Beogradu; odsjek za slikarstvo u klasi Jovana Sivačkog. Samostalni umjetnik i član udruženja likovnih umetnika Srbije (ULUS), kao i osnivač udruženja MOBA i projekta Visibillty i rezidencijalnog programa RAJ u Banatskoj Dubici. Jedan od osnivača Galerije Inex i rezidencijalnog programa u nezavisnom prostoru Inex Film, Beograd. Jedan od osnivača projekta Belgrade art fair – prezentacija umjetničkih prostora koji su organizirani od strane umjetnika iz cijelog svijeta.

LUKA MIHAJLOVIĆ

2012. upisao treću godinu studija Etnologije i antropologije. Jedan od inicijatora i realizatora projekta “Kulturnog centra Inex Film” kao i osnivač jednog alternativnog društvenog centra u Beogradu koji se sastoji iz nekoliko celina: Inex Galerija, Inex klub, Inex Bioskop. Bavi se filmskom režijom kao socio-kulturnim fenomenom, gaji simpatije prema mitovima i religiji u kontekstu običaja. Isto tako se bavi umjetničkim performansima, proučavanjem predmeta iz najrazličitijih domena materijalne kulture koja se proteže od numizmatike, filatelije, heraldike, arheologije, paleontologije…”

VLADIMIR STANOJEVIĆ

Vladimir Stanojević predstavlja izložbu pod nazivom “Smrt Drveća”. koja je inspirirana Karl Marxovom izjavom “Razvoj civilizacije, industrije i umjetnosti uvijek se pokazuje tako aktivnim u uništavanju šuma, tako da sve što se čini za njihovo očuvanje i razvoj potpuno je beznačajno”.

ANA-MARIJA CUPIN

Bavi se pretežno muzikom, od 2005.  svira bas gitaru u bendu Repetitor (studijski albumi: Sve što vidim je prvi put 2008., Dobrodošli na okean 2012.). Trenutno radi u domeni kolaža, grafike, ilustracije, dizajn plakata, dizajn omota za ploče i diskove, grafičko oblikovanje knjige, crtanje po različitim predmetima iz svakodnevice, analogna fotografija…”

ORJEN ĐURIĆ

Orjen Đurić, rođen u Zagrebu 1987 godine. Pohađao je srednju tehničku školu za pejsažnu arhitekturu i unutrašnju dekoraciju drveta – smjer drvorezbar. Diplomirao na fakultetu primjenjenih umjetnosti u Beogradu 2012 godine i to animaciju u klasi profesora Rastka Ćirića. Autor mnogobrojnih grafita i murala u Beogradu i regiji. Živi i stvara u Beogradu.

JOVAN ĆURČIĆ

Jovaj Ćurčić student je treće godine na fakultetu primjenjene umjetnosti u Beogradu. Autor mnogobrojnih grafita, skulptura, murala, egzibicija i radionica što u Beogradu, što u regiji. Živi i stvara u Beogradu.

KINO PLEME

Samotrag

AV performans koji uključuje projeciranje filma u digitalnom i analognom obliku na super 8 projektoru u kombinaciji sa egzibicijom fotografija i popratnim zvučnim performansom.

Projekcija kratkih filmova Kino Pleme kolektiva

Projekcija kratkih filmova nastalih 2014. u produkciji Kino Pleme kolektiva.

Linkovi:
https://www.facebook.com/galleryinex
https://www.youtube.com/channel/UCssiCC4X0iCftuv8EK3djCg

Facebook event: https://www.facebook.com/events/928326343867488/

Na jednodnevnoj izložbi predstavit ćemo radove polaznika radionice cijanotipije pod mentorstvom Hrvoja Spudića koji već dugi nizi godina proučava različite primitivne fotografske tehnike, između ostalog i cijanotipiju.

Cijanotipe izlažu: Ejla Miletić, Mia Martinović, Tamara Šandor, Frane Rogić. Mateja Kuzmić, Tjaša Kalkan, Ana-Marija Petričević, Luka Pezerović i Damir Rister,

Podsjećamo, izložba je otvorena samo jednu večer tako da svakako posjetite izložbu u utorak! ;)