U rujnu u Zagreb na poziv francuskog veleposlanstva dolaze Stephanie Bodet i Arnaud Petit gdje će u Medijateki Francuskog instituta, Preradovićeva 5, održati predavanje o svom iskustvu penjanja po svijetu: Život je za penjanje! Une vie pour grimper! Ulaz je slobodan.

ZagrebOpenArt Festival
// Zagrebački plesni centar // Ilica 10 // 12. – 14. rujna 2014. //
Zagreb Open Art Festival (ZOAF) novi je trodnevni multimedijalni festival koji će se
održati od 12. do 14. rujna u Zagrebačkom plesnom centru (Ilica 10), u sklopu ‘Dana
otvorenih vrata’.
Festival je osmišljen kao novo kulturno gradsko utočište za predstavljanje i izlaganje
radova izvrsnih mladih umjetnika uz kvalitetni glazbeni program, a sve u cilju
populariziranja kulture i umjetnosti te približavanja umjetnika različitih medija zajednici
kao i njihovo međusobno povezivanje.
Autori projekta su Davor Doležal, Borko Rupena i Nikola Vukmanić koji su uz potporu
četrdesetak sudjelujućih umjetnika odlučili organizirati društveno angažiran umjetnički
festival, otvoren za sve umjetničke medije sa sadržajem koji je besplatan i dostupan
svima.
Na prvom Zagreb Open Art-u imat ćete priliku pogledati skupnu izložbu slika na kojoj
izlaže 14 mladih domaćih autora – Nina Ivezić, Miro Župa, Paulina Jazvić, Ivica Malčić,
Ivona Jurić, Lovro Lapuh, Vedrana Cirkveni, Vilim Žlender, Mario Romoda, Leonard
Lesić, Stipan Tadić, Danijel Drakulić, Marin Marinić, Alma Trtovac i Nikola Vukmanić, te
izložbu skulptura kipara Marina Marinića.
Publiku očekuje 5 vrhunskih jazz koncerata (Kruno Levačić, Ivan Kapec, Joe Kaplowitz,
Branko Sterpin, Borko Rupena, Davor Doležal, Grga Savić…) uz dva koncerta klasične
glazbe.
Zagreb Open Art Festival također donosi i deset ponajboljih eksperimentalnih filmova iz
produkcije Kinokluba Zagreb te tri „Razgovora s umjetnikom“, zamišljena u formi
otvorenih tribina. Prvog dana festivala na programu je tribina „Kritika uživo“ kazališnog
kritičara Tomislava Čadeža (Jutarnji list), a tri renomirane hrvatske književnice – Darija
Žilić, Lidija Dujić i Irena Lukšić – predstavit će publici svoje radove u nedjelju, 14. rujna.
U programu su i dvije plesne predstave u produkciji Zagrebačkog plesnog centra.
Festival se otvara u petak, 12. rujna u 19 sati, a izložba će tijekom subote i nedjelje biti
otvorena za posjetitelje od 10 do 22 sata.
Ulaz na Zagreb Open Art Festival u potpunosti je besplatan.

ZAGREB OPEN ART 2014. – DRUŠTVENO ANGAŽIRANI UMJETNIČKI FESTIVAL

PROGRAM FESTIVALA
1. dan: petak, 12. 9. 2014.
19h Otvorenje festivala – otvorenje skupne izložbe (15 autora):
NINA IVEZIĆ, MIRO ŽUPA, PAULINA JAZVIĆ, IVICA MALČIĆ, IVONA JURIĆ, LOVRO LAPUH, VEDRANA
CIRKVENI, VILIM ŽLENDER, MARIO ROMODA, LEONARD LESIĆ, STIPAN TADIĆ, DANIJEL DRAKULIĆ,
MARIN MARINIĆ, ALMA TRTOVAC, NIKOLA VUKMANIĆ.
20h Plesna predstava (ZPC) „YOU“, Aleksandra Mišić & Ognjen Vučinić
20.30h Tomislav Čadež – “Kritika uživo”
21h Zagreb Open Art Jazz Orchestra (Rupena, Savić, Bočić, Leljak, Doležal)
22h Eksperimentalni film Kinokluba Zagreb
23h Završetak 1. dana ZOA
2. dan: subota, 13. 9. 2014.
10h Kava u ZOA – Razgovor s umjetnikom. Tema: sredstva za umjetnost i umjetnika.
10.30h Koncert klasične glazbe
11.30h Razgovor s umjetnikom – kipar Marin Marinić
19h Glazbeni performans Sax & DrumZZZ (Kruno Levačić, Grga Savić)
20h Plesna predstava (ZPC) „YOU“ Aleksandra Mišić&Ognjen Vučinić
20.30h Glazbeni performans 4in3 + 1 Quartet (J.Kaplowitz, M.Bočić, B.Rupena, D.Doležal)
22h Eksperimentalni film Kinokluba Zagreb
23h Završetak 2. dana ZOA
3. dan: nedjelja 14.9.2014.
10h Kava u ZOA – Razgovor s umjetnikom. Tema: Tržište za umjetnika
10.30h Koncert klasične glazbe
11.30h Razgovor s umjetnikom
17h Kava u ZOA – Razgovor s umjetnikom
18h Književnost – „TRI AUTORICE JEDAN SVIJET“ – Darija Žilić, Lidija Dujić,Irena Lukšić
20h Glazbeni performans Sonic Diptych (Ivan Kapec, Borko Rupena)
21h Glazbeni performans- Bop Syndicate
22h Zatvaranje ZOA
Napomena: glazbeni program te dio video projekcija i izložbenog programa održava se u dvorištu
Zagrebačkog plesnog centra. U slučaju kiše, ukupan program održat će se u zgradi ZPC-a.

U petak, 03. 10. 2014. godine u 21 sat u Dnevnom boravku DC-a Rojc otvorit će se izložba fotografija Manuelle Miketek, Davora Vukovića i Thee Akelić. Na otvorenju izložbe održat će se rasprava o suvremenom poimanju punka i utjecaju glazbe na psihosocijalno sazrijevanje mladih koju će voditi Damjan Benić. Osim 30 fotografija tri generacije autora koje su nastale u razdoblju od 1994. do 2014. i koje prikazuju druženja, koncerte i aktere jedne pulske subkulture na izložbi će se moći prolistati i časopisi koji su nastali u tom vremenskom razdoblju ili govore o bendovima koji se nalaze na slikama. Radi se o DIY fanzinu „NIP“ (Novo istarsko podzemlje), fanzinu “Melena” i novinama „Petica“ službenom glasilu pulskog Saveza socijalističke omladine Hrvatske koje su intenzivno pratile progresivu političku, glazbenu, likovnu i književnu scenu u gradu. Nakon otvorenja za atmosferu u Dnevnom boravku će se pobrinuti Teddy Lee.

Na zatvaranju izložbe 24. 10.  u 19 sati održat će se okrugli stol o fenomenu punka u suvremenom društvu na kojem će se otvoriti pitanje kako je ova subkultura djelovala nekad i kako djeluje danas. Na okruglom stolu će iz vlastitog, ali i iz aspekta struke govoriti kulturolog Dean Cukon i akademska slikarica Iva Milaković. Izložba ostaje otvorena od 3. – 24. 10. 2014. i može se pogledati svakog radnog dana od 17 do 21 sat u Dnevnom boravku DC-a Rojc.

O izložbi fotografija „Ljudi kao ja“

„Svaki proizvod gađenja koji može postati negacija porodice je punk. Protest šakom jednog bića u destruktivnoj akciji – punk. Upoznavanje sa svim sredstvima dosade odbačenih seksualnim licemjerjem, laganog kompromisa i dobrih navika – punk. Ukidanje logike, ples onih koji su nesposobni za stvaranje – punk. Sloboda – punk. Rika iskrivljene boli, miješanje suprotnosti i svih kontradikcija, ludosti i nebitnih stvari – život.“

Slobodno preuređeno iz „Dada Manifesto“, Tristana Tzare 1918.

„Umjetnosti su ogledala gdje svatko vidi ono što mu sliči.“

E.Feller

Ima li smisla 30-40 godina nakon nešto nazivati punkom iako je punk još uvijek izvor  inspiracije za mnoge? Manuella Miketek, Davor Vuković i Thea Akelić dokumentirali su ovaj podzemni hedonizam u izložbu koja prikazuje druženja, koncerte i aktere jedne subkulture o kojoj se u Puli ima što za ispričati kroz tri različite generacije autora.

Od 1994. do 2014. vidimo da je Pula bila i ostala plodno tlo za subkulturu punka i post punka. Ovo nije niti ne želi biti retrospektiva, monografska izložba punka u Puli ili Monteparadiso festivala već izložba koja prikazuje tek troje autora koji su svojim zapažanjem i škljocanjem zabilježili stavove povezane s punk pokretom.

Ovo je izložba koncerata, ulica, napuštenih zona gradova i tvrđava  na kojima su okinute fotografije. To su mjesta mašte i protesta, propadanja i pripadanja, tijela u funckiji novih vrsta izražavanja i ikonografija koje postaju stavovi. Glazba, moda, odjeća i frizure postaju dresovi i uniforme koje govore – „When Attitudes Become Form“.

„Ljudi kao ja“ također istražuje interdisciplinarnu prirodu punka u Puli i mnoge suradnje između umjetnika i glazbenika tijekom tog razdoblja.

Stoga nemojte punk u potpunosti shvatiti samo kao povijesni pojam, signalizirajući stav,  raspoloženje ili energiju koju unosi u umjetnosti od 1970-ih.

Marko Vojnić Gin

[1] Naziv izložbe „Ljudi kao ja“ inspiriran je istoimenom pjesmom KUD Idijota

FOTO: Erik Paladin

O izložbi:

Neizvjesne forme

Prekidi, razmještanja i rekonstrukcije u radovima Vlatke Horvat propituju dinamike odnosa između tijela, predmeta i prostora kroz kontinuirano istraživanje tenzija između umjetničkog djela i izložbenog prostora, kao i tenzija između promatrača i promatranoga. Radovi Vlatke Horvat usredotočeni su na geste reorganizacije prostora te prostornih i društvenih odnosa između predmeta, tijela i elemenata arhitekture, kroz proces koji obuhvaća nepredviđene mogućnosti i aktivira prostor naše percepcije. Interes umjetnice prvenstveno je usmjeren na proturječja i neizvjesne aspekte interakcija između subjekta i objekta, te konteksta i okvira unutar kojih se oni susreću…

Branka Benčič

*Vlatka Horvat rođena je  1974. u Čakovcu; nakon 20 godina provedenih uSAD-u, trenutno živi u Londonu. Završila je studij kazališta u Chicagu(Columbia College, Chicago, USA, 1996), magistrirala iz područja Performance Studies (Northwestern University, Evanston, USA, 1997) te doktorirala na odjeluVisual Culture and Performance (Roehampton University, London, UK, 2009). Dobitnica je nagrade Rema Hort Mann Foundation Visual Art Award (New York, 2010). Vlatkini radovi su u brojnim privatnim i institucijskim kolekcijama suvremene umjetnosti, a zastupaju je galerije Zak| Branicka (Berlin), Rachel Uffner (New York) i annex14 (Zurich).

TEKSTOM(L)AT
… umjetničko djelo je po svojoj vastitoj
prirodi diskurzivno, te otuda proizlazi
neprijateljstvo spram drugih oblika
diskursa
Boris Groys*

Umjetnici/ce i umjetnička praksa često u svom djelovanju riječi smatraju suvišnim. No ipak se trudimo objasniti praksu predmnijevajući da ćemo je tako učiniti komunikativnijom. Zapravo pretpostavljamo jedan jezik (koji je u tom procesu sekundaran) drugom odnosno primarnom, koji je izražajan sam po sebi.

Takva (s)misaona nit iščitava se negdje i u samom nazivu rada – TEKSTOM(L)AT , (i) site-specific ambijentalnoj animaciji u režiji Line Rice i Boštjana Čadeža, svojevrsnom nasumičnom patchworku dosadašnjih verbalnih pokušaja objašnjavanja radova predstavljenih u Haustor-galeriji, kao i njenog vlastitog samoobjašnjavanja u komunikaciji s javnošću.

TEKSTOM(L)AT je sintetizirani eho jednog prostora koji pamti pokušaje vlastitih privremenih transformacija, koristeći tekst, ali ovaj put s onu stranu jezičnih kalkulacija i logičkih slagalica.

Generira li takav (kreativni) postupak ipak neki novi smisao, najbolje prosudite sami, na još jednom događanju u haustor-galeriji LiberSPACE u Jurišićevoj 7.

* Učiniti stvari vidljivima / Strategije suvremene umjetnosti, Zagreb: MSU, 2006.

LINA RICA i BOŠTJAN ČADEŽ

Od kad su se upoznali na BJCEM-u u Bariju 2008. godine, oni dijele krevet, bojaju piksele (njih 11, 52.000 u sekundi), vuku linije, rastavljaju tekstove, spajaju oblike i uznemiruju plohe. Ona pali, on gasi, zajedno blinkaju. Do sad su sudjelovali na festivalima i eventima; Paralelni svetovi na Metelkovoj u Ljubljani, Elevate u Grazu, Škver na Malom Lošinju, Cirkulacija 2 Platforma za totalnu umjetnost: društvene skulpture u Makarskoj, Tresk u Ljubljani, Novo doba u Beogradu, Metno u Makarskoj, Elements u Ljubljani, Usine u Genevi.

LINA RICA (1980.), multimedijska umjetnica iz Makarske. Diplomirala je na grafičkom odsjeku ALU u Zagrebu 2008. Za vrijeme studija dobila je nagradu grafičkog odsjeka ALU za diplomski rad te pohvalnicu ALU i posebno priznanje žirija za nagrade 4. Hrvatskog trijenala grafike u Zagrebu 2006., nakon čega izlaže u Pragu na 5. trijenalu grafike i upoznaje se s međunarodnom grafičkom scenom. Osim grafike, stvara u medijima fotografije, videa, animacije. Sudjelovala je na grupnim izložbama, festivalima i radionama u Hrvatskoj i inozemstvu (MGLC u Ljubljani, Operacija:Grad u Zagrebu, Estampa Print Fair u Madridu, BJCEM u Bariju, Love difference u Bielli, Fundaciónace u Buenos Airesu, Hrvatsko trienale grafike i Hrvatsko trienale crteža u Zagebu, Luminale u Mainzu, in.print.out Triennial u Beču, SGCI Conference PRINT:MKE u Winsconsinu, ESSL Award u Zagrebu, Punta
Arta na Zlarinu). 2012. otvara galeriju GaleRica u Makarskoj.
kontakt: lina3rica3@gmail.com

BOŠTJAN ČADEŽ (1979.), multimedijski umjetnik iz Ljubljane, SI. Studirao je industrijski dizajn na ALUO u Ljubljani gdje je dobio priznanje za posebna dostignuća u dizajnu. Istovremeno je bio aktivan na području grafita i ulične umjetnosti te je objavio tri kompilacije animacija na internet stranici tada popularnog audio preglednika Winamp. S interaktivnom računalnom igračkom Line Rider bio je uspješan na svjetskom tržištu i u San Franciscu dobio prestižnu nagradu Games Developer Association za inovaciju. Od 2009. se usredotočuje na područje računalne, u stvarnom vremenu generirane i generativne grafike te razvijanju vlastitih softverskih i hardverskih alata i korisničkih sučelja. Između ostalog također je priznati klupski VJ i jedan od glavnih nosioca razvoja video mapiranja u regiji
kontakt: fskolog@gmail.com

Galerija Siva 25.listopada ugošćuje skupinu njemačkih urbanih umjetnika koju čine KULT, TURM, ZWIST, SANZ . U tjedan dana gostovanja na mini rezidenciji , umjetnici si postavljaju za izazov život u novom okruženju i stvaranje pod utjecajem impresija grada , koji po prvi puta posjećuju. Njihov umjetnički eksperiment dio je ciklusa pod nazivom “ Urban art”, a Zagrebu će predstaviti svoje radove na izložbi “ The Show Must Go On”.
Ovaj umjetnički kolektiv dolazi iz malog grada Cottbusa u blizini Berlina. Prvu izložbu postavili su prije 10 godina, a kako se projekt razvijao povećavao se i broj sudionika izložbi. Umjetnici koji su sudjelovali u projektu dolazili su iz Berlina, Dresdena, Münchena i drugih gradova Njemačke. Ubrzo se se projektu pridružuju umjetnici iz Španjolske, Meksika, Austrije i drugih zemalja koji kroz izložbe predstavljaju svoj rad sve većem broju publike. Koncept izložbi bazira se na stvaranju radova na zadanu temu koja se mijenja svake godine, što donosi originalnost i ekskluzivnosti radova. Na taj način postiže se viska kvaliteta novih artefakta i širok spektar postava koji se mijenja za svaki pojedini ciklus. Postav se izlaže uvijek na različitim lokacijama što pridonosi raziličitosti koncepta. Nakon 10 godina rada u Njemačkoj, kolektiv u 2014. godini mijenja koncept i sa ciklusom izložbi gostuje u drugim zemljama, a za početnu točku izabran je Zagreb.
Otvorenje izložbe biti će upotpunjeno muzičkom pratnjom uz Dj. Jungle.Kat
Galerija Siva projekt je Autonomnog kulturnog centra Attack

E-Mail: urbanartcottbus@gmail.com
Više info: www.urbanartteam.blogspot.com

Obavještavamo Vas da će se u srijedu 29.10., u 19.30., u Salonu Laval Nugent u Zagrebu, Vodnikova 4, održati otvorenje izložbe slika splitskog umjetnikaVinka Barića. Uz Vinka Barića, kao gost na izložbi sudjeluje i Davor Gobac s nekoliko radova iz svog cjelokupnog slikarskog opusa.

Ciklus slika pod nazivom „Kukusi Ga Baba Krump K“ nepogrešivo slijedi već uhodani i prepoznatljiv Barićev stil i sklonost nadrealističkim motivima. Iako na prvi pogled apsurdnih tema i situacija, Barićevi radovi su protkani su dobrodošlom ironijom i društvenom kritikom kakvu u današnje vrijeme susrećemo sve manje. Poigravanje povijesnim ličnostima i (pop)kulturnim ikonama u ovom ciklusu jasno odaje autorov punkerski background i neke od njegovih glavnih postulata – nema svetih krava i propituj sve!

Vinko Barić rođen je 1980. godine u Splitu. 2005. godine diplomirao je slikarstvo na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu u klasi prof. Nine Ivančić. Od 2005. godine član HULU Split. Imao je više kolektivnih i samostalnih izložbi slika i stripova. Uz slikarstvo bavi se i crtanjem stripova, ilustracijom i grafičkim dizajnom. Autor je knjige „Hrvatski punk i novi val 1976-1987“, prve i jedine kompletne studije o fenomenu domaćeg punka i novog vala sedamdesetih i osamdesetih.

Davor Gobac rođen je 1964. godine u Karlovcu. Poznat kao frontmen grupe Psihomodo Pop, slikanjem se ozbiljnije bavi od devedesetih, a 1998. je godine održao prvu izložbu u galeriji Klovićevi dvori. Iza sebe ima preko 40 izložbi. Živi u Zaprešiću.

Izložba će biti otvorena od 30.10. do 12.11. u prostorijama Salona Laval Nugent, radnim danom od 14 do 19 h, a subotom od 11 do 16 h.

O podstanarima kao urbanim nomadima

Biti podstanar – to je društvena uloga ili, ako hoćete, socijalna nužnost s kojom se suočava mnogo ljudi tijekom različitih faza svojih života. Bilo da je riječ o studentima koji su prisiljeni obrazovati se van svojih rodnih mjesta i gradova, bilo da je riječ o osobama, mladim parovima i roditeljima koji ne posjeduju vlastite nekretnine niti sredstva da ih kupe, podstanari su već desetljećima karakteristični prolaznici kroz brojne gradove svih hemisfera.

U vrlom novom stoljeću, kada su se još jednom dramatično razotkrile sve kontradikcije ekonomskog sustava u kojem ne samo mi „na Zapadu“ živimo, što je posebno došlo do izražaja u podivljalom tržištu nekretnina diljem Europe, biti podstanar postalo je, na neki način, forma metaforičkog bivanja simptomatičnog za sustav kao takav. Pogotovo u našem minijaturnom, lokalnom, o mnogo čemu ovisnom kontekstu. Nasljeđe pokopanog samoupravnog socijalizma, u kojem su gotovo svi imali riješeno stambeno pitanje, pa i dodatne vikendice i „kuće za odmor“ bez pretjerane muke, kod sretnijih se pojedinaca danas svelo na kibiciranje između baštinjenih nekretnina s ostatkom familije, mahom u rodnim gradovima gdje obitelji već duže vrijeme obitavaju. A što je s onima koji su, kako rekosmo, prisiljeni seliti se, trbuhom za kruhom?

Ivan Dorotić, autor ovih fotografija, i sam je podstanar u Zagrebu već duže od jednog desetljeća, a tijekom godina je promijenio isto toliko adresa. Njegov pogled, dakle, dopire iznutra. Sasvim je očito da Dorotićev cilj pri snimanju ovog ciklusa fotografija nije bio (samo) estetski izraziti relativno nepredvidivu svakodnevnicu podstanara, već i stvoriti umjetnički dokument koji u sebi neizbježno sadrži angažirani komentar, mada prikriven, implicitan. Trideset-i-nešto godišnji fotograf (generacijska odrednica ovaj put je bitna!), po vokaciji multidisciplinarni „slobodnjak“ svoje suborce podstanare snima u okruženju koje dobro poznaje – u domu koji to istodobno i nije, jer se u njega već za koji mjesec može useliti netko drugi. Zanimljivo je što subjekti fotografija nisu ciljano odabrani među prijateljima i poznanicima, već su to Dorotiću ponekad čak i nepoznati, ali generacijski i životnim stilom bliski podstanari koji su se odazvali na njegov poziv za sudjelovanje u projektu, čije se stanovanje obavezno prikazuje u diptihu. Prva fotografija prikazuje podstanara, podstanarku ili podstanare (to nisu samo pojedinci sami ili s kućnim ljubimcima, već i obitelji s malom djecom) u njihovim uobičajenim pozama i situacijama u iznajmljenim stanovima, u sobama i prostorijama koje su (blagim) intervencijama i vlastitim predmetima i odnosima učinili prijemčivima, privlačnima, svojima. Međutim, druga fotografija iz istog rakursa, s jednakim, blagim i nenametljivim osvjetljenjem, prikazuje iste prostorije ispražnjene, bez njihovih stanovnika, bez ičega što je te interijere činilo njihovima. Pa ipak, budući da obje fotografije zbog autorove intencije nužno promatramo u paru, teško je oteti se dojmu da i u drugoj fotografiji prisutnost protagonista i dalje postoji, kao odjek u kadru, kao nešto što se događa na samom njegovom rubu. Nameće se zaključak kako bi bilo zanimljivo u nekom trenutku naglo obrnuti perspektivu i umjesto podstanarima, baviti se samim stanovima koji često mijenjaju svoje stanovnike. Kako neprekidna prisutnost drugih i drugačijih ljudi utječe na interijere, kako se prostori mijenjaju uslijed kontinuiranih migracija stanara za koje se nisu stigli vezati, mijenja li se, u krajnjoj liniji, i karakter prostora zbog tih stalnih promjena, a ne samo njegov izgled „na prvu loptu“?

U srži Dorotićevog projekta Podstanari je kompleksni odnos između protagonista i njihovih promjenjivih obitavališta, a riječ je, dakako, prije svega o stupnju povezanosti koji su podstanari uspjeli razviti s prostorom koji im znači dom – doduše, možda privremeno; ali u trenutku useljenja i življenja, o privremenosti se iz dana u dan ne razmišlja. Naprosto se živi. Svatko gaji nastojanje da svoj životni prostor učini što ugodnijim, svojim vlastitim – to su instinkti bez kojih se ne može i koje fenomen podstanarstva u neku ruku narušava, ili preciznije, preobražava. Jer, osim nagona za savijanjem gnijezda, čovjek posjeduje, kao što je poznato, i gotovo bezgraničnu sposobnost prilagodbe ili socijalne adaptacije.

Sam autor je naspram svog permanentnog statusa podstanara s vremenom razvio pozitivan odnos, a vrline su prevagnule nad manama, jer nestalnost životnog prostora s jedne strane znači i slobodu, kao i bijeg od robovanja kreditima koje svi doživljavaju kao mnogo veće zlo od toga što nemaju svoju nekretninu. Sveprisutna premreženost suvremenog informatičkog i post-industrijskog društva omogućava privilegiranim stanovnicima urbanih sredina da više-manje sve što im je nužno za život nose sa sobom. Ne trebamo se zavaravati – premda su do određene mjere obespravljeni, građanski podstanari s druge su strane i povlašteni, jer imaju mogućnost migracije koju netko drugi možda nema ili će se na to mnogo teže odlučiti. Oni su suvremeni nomadi, što sa sobom nosi sve ljepote i zamke selidbenog života. Istodobno se postavlja i pitanje – nakon dugih stoljeća sjedilačke civilizacije, jesu li stalne selidbe nešto što ubuduće nikome više neće predstavljati izbor, nego jedinu moguću opciju?

Bojan Krištofić

Ivan Dorotić, biografija

Ivan Dorotić (Split, 1980.) završio je Klasićnu gimnaziju u Splitu te 2008. diplomirao na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom studija pohađao je interdisciplinarni kolegij Fotografija na Studiju dizajna. Radio je u nekoliko arhitektonskih ureda, četiri semestra bio je honorarni asistent pri Katedri za urbanističko planiranje na Arhitektonskom fakultet te je tri godine uređivao blog o prostoru i oblikovanju Pogledaj.to.

Od ljeta 2012. djeluje kao freelance autor, afirmirajući se ponajviše kao profesionalni fotograf u sferi arhitektonske fotografije te nastavlja pisati o vizualnoj umjetnosti i kulturi za niz domaćih medija. U travnju 2013. pokreće portal o vizualnoj kulturi i umjetnosti Vizkultura.hr čiji je glavni urednik. Dopisnik je iz Hrvatske za nizozemski arhitektonski magazin A10.

Izlagao je na dvije samostalne fotografske izložbe (First Shot – Kula Lotrščak Galerija Klovićevi dvori, Zagreb 2009., Galerija Waldinger, Osijek, 2010.), te na petnaestak grupnih dizajnerskih, arhitektonskih i fotografskih izložbi i festivala u Hrvatskoj, Francuskoj, Srbiji i Makedoniji. Fotografije su mu objavljivane u niz domaćih i svjetskih arhitektonskih i dizajnerskih magazina, publikacija i portala, te na naslovnicama časopisa Oris i Zarez. Recentni projekti koje je snimao kao službeni fotograf osvojili su najvažnije domaće arhitektonske nagrade.

Inicijator je i kustos projekta Plakatiranje – konstantno rastuće kolekcije autorskih plakata koje za portal Vizkultura.hr rade dizajneri i vizualni umjetnici.

Za fotografski projekt Podstanari na festivalu fotografije Rovinj Photodays 2013. pohvaljen je u kategoriji Umjetnički koncept.

Živi u Zagrebu i radi kao fotograf, publicist te u odnosima s javnošću za projekte kreativnih industrija, a povremeno eksperimentira s dizajnom.