ZagrebOpenArt Festival
// Zagrebački plesni centar // Ilica 10 // 12. – 14. rujna 2014. //
Zagreb Open Art Festival (ZOAF) novi je trodnevni multimedijalni festival koji će se
održati od 12. do 14. rujna u Zagrebačkom plesnom centru (Ilica 10), u sklopu ‘Dana
otvorenih vrata’.
Festival je osmišljen kao novo kulturno gradsko utočište za predstavljanje i izlaganje
radova izvrsnih mladih umjetnika uz kvalitetni glazbeni program, a sve u cilju
populariziranja kulture i umjetnosti te približavanja umjetnika različitih medija zajednici
kao i njihovo međusobno povezivanje.
Autori projekta su Davor Doležal, Borko Rupena i Nikola Vukmanić koji su uz potporu
četrdesetak sudjelujućih umjetnika odlučili organizirati društveno angažiran umjetnički
festival, otvoren za sve umjetničke medije sa sadržajem koji je besplatan i dostupan
svima.
Na prvom Zagreb Open Art-u imat ćete priliku pogledati skupnu izložbu slika na kojoj
izlaže 14 mladih domaćih autora – Nina Ivezić, Miro Župa, Paulina Jazvić, Ivica Malčić,
Ivona Jurić, Lovro Lapuh, Vedrana Cirkveni, Vilim Žlender, Mario Romoda, Leonard
Lesić, Stipan Tadić, Danijel Drakulić, Marin Marinić, Alma Trtovac i Nikola Vukmanić, te
izložbu skulptura kipara Marina Marinića.
Publiku očekuje 5 vrhunskih jazz koncerata (Kruno Levačić, Ivan Kapec, Joe Kaplowitz,
Branko Sterpin, Borko Rupena, Davor Doležal, Grga Savić…) uz dva koncerta klasične
glazbe.
Zagreb Open Art Festival također donosi i deset ponajboljih eksperimentalnih filmova iz
produkcije Kinokluba Zagreb te tri „Razgovora s umjetnikom“, zamišljena u formi
otvorenih tribina. Prvog dana festivala na programu je tribina „Kritika uživo“ kazališnog
kritičara Tomislava Čadeža (Jutarnji list), a tri renomirane hrvatske književnice – Darija
Žilić, Lidija Dujić i Irena Lukšić – predstavit će publici svoje radove u nedjelju, 14. rujna.
U programu su i dvije plesne predstave u produkciji Zagrebačkog plesnog centra.
Festival se otvara u petak, 12. rujna u 19 sati, a izložba će tijekom subote i nedjelje biti
otvorena za posjetitelje od 10 do 22 sata.
Ulaz na Zagreb Open Art Festival u potpunosti je besplatan.

ZAGREB OPEN ART 2014. – DRUŠTVENO ANGAŽIRANI UMJETNIČKI FESTIVAL

PROGRAM FESTIVALA
1. dan: petak, 12. 9. 2014.
19h Otvorenje festivala – otvorenje skupne izložbe (15 autora):
NINA IVEZIĆ, MIRO ŽUPA, PAULINA JAZVIĆ, IVICA MALČIĆ, IVONA JURIĆ, LOVRO LAPUH, VEDRANA
CIRKVENI, VILIM ŽLENDER, MARIO ROMODA, LEONARD LESIĆ, STIPAN TADIĆ, DANIJEL DRAKULIĆ,
MARIN MARINIĆ, ALMA TRTOVAC, NIKOLA VUKMANIĆ.
20h Plesna predstava (ZPC) „YOU“, Aleksandra Mišić & Ognjen Vučinić
20.30h Tomislav Čadež – “Kritika uživo”
21h Zagreb Open Art Jazz Orchestra (Rupena, Savić, Bočić, Leljak, Doležal)
22h Eksperimentalni film Kinokluba Zagreb
23h Završetak 1. dana ZOA
2. dan: subota, 13. 9. 2014.
10h Kava u ZOA – Razgovor s umjetnikom. Tema: sredstva za umjetnost i umjetnika.
10.30h Koncert klasične glazbe
11.30h Razgovor s umjetnikom – kipar Marin Marinić
19h Glazbeni performans Sax & DrumZZZ (Kruno Levačić, Grga Savić)
20h Plesna predstava (ZPC) „YOU“ Aleksandra Mišić&Ognjen Vučinić
20.30h Glazbeni performans 4in3 + 1 Quartet (J.Kaplowitz, M.Bočić, B.Rupena, D.Doležal)
22h Eksperimentalni film Kinokluba Zagreb
23h Završetak 2. dana ZOA
3. dan: nedjelja 14.9.2014.
10h Kava u ZOA – Razgovor s umjetnikom. Tema: Tržište za umjetnika
10.30h Koncert klasične glazbe
11.30h Razgovor s umjetnikom
17h Kava u ZOA – Razgovor s umjetnikom
18h Književnost – „TRI AUTORICE JEDAN SVIJET“ – Darija Žilić, Lidija Dujić,Irena Lukšić
20h Glazbeni performans Sonic Diptych (Ivan Kapec, Borko Rupena)
21h Glazbeni performans- Bop Syndicate
22h Zatvaranje ZOA
Napomena: glazbeni program te dio video projekcija i izložbenog programa održava se u dvorištu
Zagrebačkog plesnog centra. U slučaju kiše, ukupan program održat će se u zgradi ZPC-a.

Kazalište Punkošipak

(S)LETOVI

u 18 sati

Velika dvorana Centra Mladih Ribnjak

DAN OTVORENIH VRATA GRADSKE ČETVRTI MEDVEŠĆAK

koncept: Irena Boćkai, izvedba: Ivan Tudek, Irena Boćkai, Juraj Barkić, Daniel Varela, Gabriela Krtalić, Monika Baotić i Vilim Ostović, vizualno oblikovanje: Ivan Tudek, ton majstorica i voditeljica svjetla: Ksenija Rožman, izbor glazbe: Irena Boćkai, tekst: Irena Boćkai, produkcija: Punkošipak

Poput vjetrenjača energiju iz snage vjetra generirati,

po principu tanke membrane

oscilirati, oscilirati, oscilirati.

Osciliranjem snagu vjetra pretvarati u mehaničko gibanje magneta,

sitnih mehanizama koji nas drže na okupu

poput ptica za vrijeme sleta.

Propelerima letjeti, na mističnu planinu slijetati, kroz oko kamere prolijetati, sa srebrnim

jabukama uzlijetati…

Izvedba (S)LETOVA poigrava se spacijalnim zakonitostima, u prostoru ispunjenom žičanim skulpturama gdje tanke linije metala ocrtavaju crteže po zraku, ekspandirajući svoje prvotno, suženo značenje. U izvedbi se na specifičan način propituje fenomenologija mjesta i prostora kao što su aerodromi ili heliodromi te kako ti proizvedeni prostori djeluju u izvođačevoj svijest dok ih prevodi u pokret. Izvedba producira tijelo koje curi kroz pukotine prostora, dok konačno ne iscuri svoj tok do kraja. Tijelo osjeća i pamti, diše i znoji se, oponašajući tanke membrane vjetrenjača koje osciliranjem snagu vjetra pretvaraju u mehaničko gibanje magneta, sitnih mehanizama koji izvođače drže na okupu poput ptica za vrijeme sleta. Aerodinamika tijela opisuje svoju prostornost koja, shvaćena u arhitektonskom smislu, djeluje ograničavajuće. Uz intenzivna filozofska razmatranja o prirodi vremena, u dvadesetostoljetnoj filozofiji dogodio se i svojevrsni zaokret prema prostoru, uočavanju neodvojivosti čovjeka i prostora, odmaka od matematičke prema egzistencijalnoj spacijalnosti. Tako Gaston Bachelard, težeći dokidanju opreke između znanosti i umjetnosti, utvrđuje nadmoć prostora nad vremenom. Naša je svijest prostorna pa tako kući, „topografiji našega intimnog bića“, Bachelard odbija priznati samu geometrijsku utemeljenost. U svojem nastojanju da obrazloži koncept egzistencijalnoga prostora, Norberg-Schulz analizira fenomen mjesta tj. njegove strukture kroz kategorije prostor i značaj, koje su analogne osnovnim ljudskim psihološkim funkcijama kao što su orijentacija i identifikacija. Te mu kategorije služe u definiranju geniusa loci. Isti autor tvrdi da su današnje otuđenje i gubitak identifikacije uzrokovani osiromašenom vizualizacijom, nužnom za orijentaciju i identifikaciju, posljedica koje jesu emocionalna nesigurnost i strah u suvremenom svijetu.

Umjetnički performans naziva SOL : VODA 117.6, japanske umjetnice Asako Iwame, održat će se u petak, 14. studenog u Galeriji SC, s početkom u 19 sati.

Umjetnička praksa Asako Iwame istražuje ideje povezane s ontologijom jedenja. Referirajući se na društvene aspekte jedenja kao metafore naše relacije prema prirodi, Iwama u svom radu želi preoblikovati vizualnu, ali i osjetilnu percepciju ishrane. Od 2005. godine uključena je u rad Studia Olafura Eliassona na istraživanjima vezanim uz hranu i kuhanje.

Zbog ograničenog broja sudionika molimo da zainteresirani svoj dolazak potvrde na kultura@sczg.hr (naslov Asako Iwama) do 12. studenog.

Asako Iwama rođena je u Tokiju. Živi i radi u Berlinu. Više o njezinu radu na www.asakoiwama.net

prije 800 milijuna godina

more je sadržavalo otprilike 0,85% soli

postotak se vremenom povećavao

smanjenjem količine mora

sve do 3,5 %

ljudsko tijelo sastoji se od 60 % vode

u kojoj je 0,85 % soli

u našim je tijelima drevni ocean

Multimedijalni projekt HABITAT 4˚ istražuje i povezuje memoriju prostora grada s njegovim pripadajućim tokom vode. Projekt se održava u produkciji umjetničke organizacije Tvorba Otvorenih Konstrukata – TOK, koprodukciji Kulture promjene Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu kroz program Lab Teatra &TD uz potporu Ministarstva kulture RH i Ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba.

Počev od ovoga toka, pak, ne postoje dva. Između vode i voda nema razlike, praslika koja se nalazi u njima u punom životu jednaka je svima.

Memorija prekinutog toka vode jest prekinuto osjećanje prostora uvjetovanog njegovom aglomeracijom nad toponimima zatrtog toka. Živa je sredina koja je prestala biti sredinom.Tijela uvjetovana uzorcima takvog perifernog „rasta“ postaju izrezani oblici pokreta svojih nevidljivih sredina i preživljavaju sjećanja na namjere neuvjetovane kronikom izvornih agregatnih stanja.

Nijedna slika u viru tih oblika i karaktera ne može biti statična. Nikakva fasada, nikakvo parkiralište jer nema tihe vode – samo nevidljive.Grad monotono klizi prema sve gušćem rubu.

Potok pri ulasku u grad postaje drugi. Jednom riječju, on postaje kloakom, vidljivom, nadzemnom, čini nepovoljan utisak, koli na pogled, toli na vonj, okužuje zrak i temelj. Slijedeći misao „zlo se iz jednog dijela grada prelaže u drugi dio“, zirkajmo u tu kalnu žutu vodu koja se tromo valja…promatrajmo kakva nam silna čudesa od preraznih otpadaka draže njuh. Dušama je smrt da postanu voda, a vodi smrt da postane zemlja.Pa ipak, od zemlje-mulja postaje voda, a od te vode duša.

Pokret rijeke jednak je pokretu zmije. Udara u lijevu obalu, zaokreće prema unutra, oblikuje spiralni vrtlog u smjeru kazaljke na satu, a zatim se ispravlja otpuštajući energiju. Potom udara u drugu obalu i počinje se vrtložiti u suprotnom smjeru.

Izvorska lica lome konstruirane obrasce svih statičnih suvenira toka koji grizu svoje vode. Izvedenica im nije više tijelo, nego tragikomični oblik na vodi. Ali i ovakva forma vode same, izuzeta karakteristikama racionaliziranog prostora, i dalje živi svoju sažetost u anomaliji–točki stabilnosti/točki najveće gustoće.

Autori: TOK (Vana Gaćina, Adriana Josipović, Miro Župa)

Koautori: Nikolina Majdak, Hrvoje Nikšić, Josipa Bubaš, Rina Kotur, Ana Dumbović, Tanja Minarik

Izvođači: Nikolina Majdak, Adriana Josipović, Josipa Bubaš, Rina Kotur

Autor glazbe/ glasoVIR: Hrvoje Nikšić

Autor videa: Vana Gaćina

Oblikovatelji video projekcija: Vana Gaćina, Tanja Minarik

Oblikovatelj svjetla: Marino Frankola

Prostorna instalacija: Ana Dumbović

Crtež u prostoru: Miro Župa

Kostimi: Josipa Bronić, Marjana Bronić

Inspicijent: Jelena Erceg

Tehnika: Tehnika SC

Produkcija :TOK

Koprodukcija: Kultura promjene Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu kroz program Lab Teatra &TD

Izvori: Viktor Schauberger: „The Water Wizard“; Aby Warburg: „Ritual zmije“, Béla Hamvas; Heyoke/Sacred Clowns; Heraklit: „Fragmenti“; Nada Premerl: „Potok u srcu Zagreba“; Marija Čudina: „Divlja duša“; Oktavijan film: „ Komadić savske sezone“ ; staro gradsko kupalište Babinjak

Hvala: Silviji Stipanov, Nenadu Stojčiću, Ani Cvetko, Kseniji Baronici, Damiru Vrabecu, Mirti Jurilj, Marti Kolegi, Sanjinu Boloniću

Putovanje kroz slavnu i manje slavnu prošlost kultnog Teatra&TD,  predstavu redatelja Mirana Kurspahića  „Rasprodaja“ pogledajte ove subote, 15. studenog u &TD-u, s početkom u 20 sati. Ulaz besplatan.

Redatelj: Miran Kurspahić

Igraju: Miran Kurspahić, Deana Krivačić, Sven Jakir

Predstava je zamišljena kao interaktivno, mansionsko putovanje kroz prostore Teatra &TD,  koje nije samo obilazak nekretnina, već i putovanje kroz slavnu i manje slavnu prošlost tog Teatra te publiku iz njezine klasične pozicije pukog promatrača  stavlja u ulogu stranog investitora kojem se nudi neobična prodaja. Naime, tri izvođača, koji su svaki na svoj način vezani svojom umjetničkom ili ljudskom sudbinom za to kazalište, selektirani su od strane vlade RH (s obzirom da su ljudi “iznutra” i upućeni su u materiju) da pregovaraju sa stranim investitorima i odaberu najbolju ponudu za Teatar &TD.

Nakon točno 60 godina od prve predstave komornog teatra na sceni današnjeg SEK-a, na prodaju je – SVE. Prodaju se nekretnine, oprema, tehnika, rekvizita, sav fundus kostima, osoblje, predstave, ali i uspomene i prošlost. 

Tura koja vodi iz samog izvorišta teatra iz SEK dvorane, preko spremišta, radionica, MM-a, galerije, garderoba, fundusa, hodnika, podruma, scene, gledališta, blagajne, francuskog paviljona i konačno kafića, prati priču ovog kazališta, kao i njenih protagonista od samih začetaka do današnjih dana, bez nekog kronološkog reda, ali evocira sve tri velike faze ovoga kazališta,Vjerana Zuppe, Mani Gotovac i Nataše Rajković.

Mali uvid u predstavu možete dobiti ovdjehttp://www.youtube.com/watch?v=6yTf0v7Tpho

Najnoviju predstava redatelja Mirana Kurspahića „Potop“, u kojoj glume Lana Barić, Dean Krivačić, Sven Jakir, Iskra Jirsak i Franka Mikolaci pogledajte 17.,18. i 19. studenog u Teatru&TD. Početak je u 20 sati.

Predstava donosi dvije priče,  jednu smještenu u 1964., a drugu u 2014. Točno 50 godina nakon velike poplave u Zagrebu.

U vremenskom skoku, djedovi i bake te njihovi unuci postaju vršnjaci, koji se svaki na svoj specifičan način nose sa životom  i bore s problemima koji ih potresaju. Kroz slučajeve ovih dviju obitelji  (zapravo jedne obitelji) uočavamo sličnosti i razlike, ali i naslijeđe koje utječe na njihove odluke. Koliko su problemi isti, a ljudi različiti ili koliko su ljudi isti, a problemi različiti? Teške i  beznadne situacije često znaju izvući ono najbolje, ali i ono najgore u ljudima i ponekad je samo životni optimizam onaj određujući faktor koji ih razdvaja od očaja i pokreće prema naprijed. Da li je doista potreban Potop da bi se stvari svele na pravu mjeru,sve poništilo i krenulo ispočetka ili se sve još uvijek može popraviti, sačuvati i izgraditi neki noviNasip da spasi dan?

Predstava je nastala u  koprodukciji Teatra &TD i Kufera.

Pogon JEDINSTVO | velika dvorana | 26. & 27.11.2014 | 20h

Što nakon gašenja tjelesnih funkcija? Što čini naša svijest? Gasi se istovremeno, nedugo nakon tijela ili ostaje aktivna u obliku energetskih čestica?

Polazeći od jednostrane pretpostavke da se još neko vrijeme sjećamo života, krenuli smo u imaginarno istraživanje ponašanja umiruće svijesti. Dali smo joj pet različitih adresa/tijela kakvih se ona sjeća, u službi jednog obrasca – želje za životom i jedno živo biće – za igru sa životom.

Sve to uz napomenu: Ovo nije stvarnost, ovo je samo sjećanje…

„Danse Macabre- pokušaj vertikalnog povratka“ izvedbeno je utemeljena na zračnim akrobacijama i podnim improvizacijama 6 polaznica treninga zračnih akrobacija Cirkorame, a rezultat je jednogodišnjeg isprekidanog fizičkog istraživanja.

Izvode: Eva Topić, Lea Ovčarić, Marijana Larma, Morana Radočaj, Petra Drmić, Petra Kožljan

Glazba: Bruno Motik(prema motivima T.Albinoni/Remo Giazotto: “Adagio in G Minor “, F.Chopin: ” Piano Sonata No.2 in B-flat minor, Op.35 “Marche Funebre”“,  D.D. Šostaković: ” Похоронный Марш Ленина” …)

Dizajn svijetla: Domagoj Šoić / Andrija Santro

Grafičko oblikovanje: Nikola Mijatović
Režija: Jadranka Žinić Mijatović
Produkcija: CIRKORAMA
Projekt je realiziran u suradnji sa Zagrebačkim centrom za nezavisnu kulturu i mlade-POGON , AKC Medikom, Zagreb i „Teatrom u šumi“, Rovinjsko selo , a podržan od strane Ministarstva kulture RH i Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba kroz Program udruge Cirkorama 2014.

četvrtak, 27. studenog 2014.

19.00 sati / Premijera/ “Vrijednost je dinamični suvišak svake funkcije” /Teatar &TD, Velika dvorana

Autorice i izvođačice: Sonja Pregrad & Marjana Krajač

Suradnik na projektu: Ante Jerić

Tehnička podrška: Duško Richtermoc

Grafičko oblikovanje: Valentina Toth

Produkcija: Sodaberg koreografski laboratorij

Rad nastaje uz potporu  Grada Zagreba, Zagrebačkog plesnog centra, Hrvatskog instituta za pokreti ples, Performing Arts Foruma (St. Erme), izvedbenog centra Uferstudios (Berlin) i festivala Improspekcije (Zagreb).

Sonja Pregrad i Marjana Krajač upuštaju se u svojevrsnu izvedbeno-koreografsku mapu u formi predstave koja ne odustaje od plesa kao matične stanice. Ples, porozan za različite projekcijske površine, i dalje emanira onu sržnu pojavu koja objedinjuje različite fokuse. Napuštajući kao zastarjele i nedomišljene sve trenutne kategorije razmatranja vrijednosti umjetničke prakse, ovaj rad se sastoji od niza fragmentarnih upita za koje tek treba pronaći razumljivu matricu odgovora. Ono što nastaje, nastaje dinamičnim transferom, funkcijom tog transfera, proizvodi vrijednost koju nije ni na koji način moguće upregnuti u procese iskoristivosti.

20.00 sati / “OD TERORA. Zaustavljanje. Razgovaranje. Ispreplitanje.” / Teatar &TD, Polukružna dvorana

Autorica koncepta, redateljica: Marina Petković Liker

Izvode i stvaraju: Maja Katić, Zrinka Kušević, Silvia Marchig, Ana-Maria Bogdanović, Marina Petković Liker

Ova predstava bavi se stvaranjem izvedbenih trenutaka u kojima izvođačice (glumice, plesačice i redateljica) zajedno s publikom prolaze kroz trenutke bivanja, razgovaranja i kreiranja. Predstava, odnosno istraživačko-izvedbeni rad nastoji uspostaviti i ispitati mogućnosti ženske geste u trenutcima koje osjećamo kao polja krize u intimno-političkom ili umjetničko-izvedbenom kontekstu. Kroz izvedbu se bavimo rastvaranjem percepcije vremena i suptilnom suigrom među izvođačicama te s publikom.

Proces rada na predstavi započeo je 2011. godine u jednom podrumskom prostoru, a ova izvedba jedan je od pokušaja prenošenja site-specific materijala u kazališno-scenski prostor kao i oblikovanja novog prostora prema specifičnim zahtjevima materijala na kojem radimo.

22.00 sata / “Noćne vizije”  / SC, različite lokacije

Na “Noćnim vizijama” 2014. radi kolektiv Ljubavnice: Tamara Bilankov, Hrvoslava Brkušić, Stella Leboš, Luana Lojić, Ivana Pipal i Ana Vuzdarić

Koncept i umjetnička organizacija: Nives Sertić

Produkcija: Studentski centrar Sveučilišta u Zagrebu – Kultura promjene – Teatar &TD

“Noćne vizije” su rezultat dvotjedne multimedijalne rezidencijalne radionice za glazbenike, audio, video i performans umjetnike mlađe generacije. Cilj radionice je stvoriti trenutačnu platformu za suradnju audio i video umjetnika iz koje će nastati zajednički multimedijalni performans, prezentiran u obliku jednovečernjeg multimedijalnog događaja u eksterijeru SC-a. Namjera projekta je stvoriti nove kontake i suradnju  između umjetnika koji tek započinju svoje djelovanje.

petak, 28. studenog 2014.

19.00 sati / Premijera / “Indigo” / Teatar &TD, Polukružna dvorana

Ideja: Zrinka Šimičić Mihanović

Razvoj koncepta, koreografija i izvedba: Sonja Pregrad, Zrinka Šimičić Mihanović, Zrinka Užbinec

Oblikovanje zvuka: Hrvoslava Brkušić

Oblikovanje svjetla: Igor Pauška

Oblikovanje i izrada kostima: Tekstilno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za dizajn tekstila i odjeće, diplomski studij kostimografije; studenti: Diana Mihalić, Tiana Pivčević, Nika Valentić, Davor Ivanec; voditeljica kostimografije: red.prof. Nina Režek Wilson, ak. slik.; mentorica projekta: doc.art. Ivana Bakal, mag. ing. des. text., vanjska suradnica

Produkcija: Multimedijalna koliba, 2014.

Projekt podržali: Grad Zagreb i Ministarstvo kulture RH

Projekt je ostvaren u suradnji s Centrom za kulturu POUZ, ekscenom i Plesnim centrom TALA.

U “Indigu” se želimo baviti plesom kao pokretom prostora oko tijela, ali i plesom kao odgovorom na pokret prostora oko tijela, plesom kao činom promjene, plesom kao rezultatom percepcije drugoga, odnosno plesom koji angažira drugoga. Ono što nas zanima je kinestetička empatija, tjelesno razumijevanje drugoga, suživljavanje, dijeljenje prostora… Metodološki, ovaj se rad nastavlja na prethodni rad autorskog trija Pregrad-Šimičić-Užbinec, “Pokret Mislim Okret”, gdje su se tri autorice-izvođačice bavile pitanjem motivacije i razotkrivanjem procesa nastanka plesnog, odnosno izvedbenog materijala, verbalno artikulirajući misli koje prethode ili prate određenu radnju. Novi rad proizašao je iz izoštravanja segmenata izvedbe koji su direktno (ili indirekto) uvjetovani drugim: pokretom drugog, pogledom drugog, blizinom drugog… plesačice, kao i gledatelja.

20.00 sati / “PLAY” / Teatar &TD, Polukružna dvorana

ples/glas/scena: Julyen Hamilton

“PLAY” je posljednji solo rad Julyena Hamiltona. Slijedi radove “Nematerijalni svijet” (“The Immaterial World”) i “Prethodnik” (“The Forerunner”), koji su bili prikazani u SAD-u i Rusiji te diljem Europe.

“PLAY” se, bez zadrške, suočava s umjetnošću improvizacije. On osluškuje i stvara poetsku liniju karakterističnu za Hamiltonov rad posljednjih desetljeća. Koristi lokalnu arhitekturu i predmete, istančani pokret, primjereno svjetlo i preciznu radnju, kako bi ispunio sam trenutak, učinio ga istodobno uzvišenim i svakodnevnim, nebom i podzemljem.

21.00 sati / razgovor / Teatar &TD, Polukružna dvorana

22 sata / “Sat, stolica” /  Teatar &TD, Polukružna dvorana

Autor : Roko Crnić

Suradnici: Juraj Borić, Dragan Pavlić

Rad je prvi dio dugotrajnijeg istraživačkog procesa (koji se odvija u sklopu diplomskog rada na Odsjeku za nove medije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu). Zanima me proces izrade svakodnevnih predmeta/pomagala u dijalogu s umjetničkim/izvedbenim praksama  te percepcija zvuka koji proizvodi predmet s konkretnom funkcijom i predmet koji postoji da bi proizveo zvuk.

Može li izvedbeni element izrade tih predmeta biti percipiran kao kritička gesta, a da se izbjegne disfunkcija predmeta? U prvi dio istraživanja ukljuceni su stolar i urar, odnosno sat i stolica.

subota, 29. studenog 2014.

18.00 sati / Premijera / “Prema početku”  / Teatar &TD, Polukružna dvorana

Koreografija i izvedba: Ana Kreitmeyer

Dramaturgija: Goran Ferčec

Svjetlo: Igor Pauška

Glazba: Adam Semijalac

Kostim: Silvio Vujičić

Suradnica na projektu: Sandra Banić Naumovski

Projekt je nastao uz potporu Grada Zagreba, te je realiziran u suradnji sa Udrugom plesnih umjetnika Hrvatske i Školom suvremenog plesa Ane Maletić.

Veliko hvala: Normeli Krešić-Vrkljan

“Prema početku” je plesna predstava čije je koreografsko istraživanje moguće sažeti pitanjem Kakvo je tijelo infantiliteta i kako se takvo tijelo artikulira? Koreografski materijal u fokus svog istraživanja stavlja razvoj pokreta i tjelesne ekspresije tek rođenog tijela koje pokret čini ali o njemu nema još nikakvu svijest.

Uzimajući razvojni pokret kao koreografski predložak projekt propituje kako određene razvojne faze dječjeg pokreta i njegova obilježja prevesti u koreografsko polje, što proizvode, kako se interpretiraju, te što donose kad se ponovo vrate odraslom tijelu koje ih pokušava rekonstruirati. Je li izvođačici uopće moguće na trenutak ugasiti svijest i biti samo pokret. Je li moguće elaboriranom plesačkom tijelu kontaminiranom s previše značenja i znanja vratiti njegov refleks, njegovu mišićnu kontrakciju u koju nije upisano ništa više od fizičke energije tijela, ništa više od apstraktnog mišićnog impulsa i nemoći? Dramaturško načelo organizira koreografsku cjelinu svodeći elaboriranu virtuoznost plesačkog pokreta prema njegovu ishodištu, prema točki u kojoj pokret polako gubi značenje, odnosno, u kojem pokret prepoznaje mjesto svojega početka.

19.00 sati / Premijera / “Amoroso” /MM centar

Režija: Sabina Mikelić i Silvia Marchig

Kamera i montaža: Sabina Mikelić

Sudjeluju: Sonja Pregrad, Pavle Heidler, Silvia Marchig i Sabina Mikelić

Produkcija: KIK Melone u suradnji s Restartom

Film je rezultat projekta “KIK Melone Amoroso”, podržanog sredstvima Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba i Ministarstva kulture RH.

Zahvale: Restart, Ekscena

“Amoroso” je film nastao iz video materijala snimljenog tijekom istraživačkog projekta “KIK Melone Amoroso” u travnju 2014. Želja autorice bila je svoriti zaštičene vremensko-prostorne čahure, odnosno omogućiti prostore i vrijeme u kojima je omogućena sloboda istraživanja onog šo nam se u tom trenutku čini vrijednim, dijeliti to s drugima, bez efektivnog pritiska i bez kritičke cenzure. Fim “Amoroso” istovremeno je pseudo-dokumentarno svjedočanstvo, pokušaj zaustavljanja vremena provedenog zajedno, analiza kreativnog postupka, kao i autonoman umjetnički rad koji eksperimentira koreografskim postupkom filmske montaže .

20.00 sati /”O ljudima” /  Teatar &TD, Polukružna dvorana

Sudjeluju: Nina Sakić, Ivana Pavlović, Petra Chelfi, Karolina Šuša, Martina Nevistić, Ilse Ghekiere i Pavle Heidler

Hvala Zagrebačkom plesnom ansamblu i Studiju za suvremeni ples.

“O ljudima” je izvedbeni događaj postavljen prema pravilima Mjesečeve Prakse (2013.) i principima Procesa Materijalizacije Fikcije (2012.). Bavi se materijalizacijom (utjelovljenjem) trenutne svjesti o vlastitom fizičkom stanju. Čin utjelovljenja je sadržaj istraživanja. Sadržaj se u trenutku izvedbe predaje gledatelju na razmatranje. Cilj razmatranja je dobivanje uvida u tjelesnost kakva bi bila moguća da je organizirana prema vlastitim mogućnostima, a ne vanjskim (strukturalnim) očekivanjima.

ProcessOfMaterialisationOfFiction©PavleHeidler2012

TheMoonPractice©PavleHeidler2013

21.00 sati / razgovor / Teatar &TD, Polukružna dvorana

od 27. do 29. studenog 2014.

“Graphic recording”

Koncept i crtanje: Johanna Benz

Umjetnica će, koristeći praksu “grafičkog bilježenja” dokumentirati događaje, sadržaje i atmosferu festivala vizualnim jezikom u analogoj kombinaciji slike i teksta. Nastajući brzo i spontano, njezini crteži sintetiziraju cjelokupnu atmosferu događanja u pojedinoj slici. Publika će moći pratiti proces “grafičkog bilježenja” tj. autoričinog hvatanja trenutaka u slikama, a “bilješke” odnosno crteži bit će izloženi u kafiću &TD-a.

29. i 30. studenog 2014.

“stvaranje plesova – poetsko bogatsvo”

radionica improvizacije pod vodstvom Julyena Hamiltona

Zagrebački plesni centar