Najnoviju predstava redatelja Mirana Kurspahića „Potop“, u kojoj glume Lana Barić, Dean Krivačić, Sven Jakir, Iskra Jirsak i Franka Mikolaci pogledajte 17.,18. i 19. studenog u Teatru&TD. Početak je u 20 sati.

 

Predstava donosi dvije priče,  jednu smještenu u 1964., a drugu u 2014. Točno 50 godina nakon velike poplave u Zagrebu.

U vremenskom skoku, djedovi i bake te njihovi unuci postaju vršnjaci, koji se svaki na svoj specifičan način nose sa životom  i bore s problemima koji ih potresaju. Kroz slučajeve ovih dviju obitelji  (zapravo jedne obitelji) uočavamo sličnosti i razlike, ali i naslijeđe koje utječe na njihove odluke. Koliko su problemi isti, a ljudi različiti ili koliko su ljudi isti, a problemi različiti? Teške i  beznadne situacije često znaju izvući ono najbolje, ali i ono najgore u ljudima i ponekad je samo životni optimizam onaj određujući faktor koji ih razdvaja od očaja i pokreće prema naprijed. Da li je doista potreban Potop da bi se stvari svele na pravu mjeru,sve poništilo i krenulo ispočetka ili se sve još uvijek može popraviti, sačuvati i izgraditi neki noviNasip da spasi dan?

 

Predstava je nastala u  koprodukciji Teatra &TD i Kufera.

 

 

 

Pogon JEDINSTVO | velika dvorana | 26. & 27.11.2014 | 20h

Što nakon gašenja tjelesnih funkcija? Što čini naša svijest? Gasi se istovremeno, nedugo nakon tijela ili ostaje aktivna u obliku energetskih čestica?

Polazeći od jednostrane pretpostavke da se još neko vrijeme sjećamo života, krenuli smo u imaginarno istraživanje ponašanja umiruće svijesti. Dali smo joj pet različitih adresa/tijela kakvih se ona sjeća, u službi jednog obrasca – želje za životom i jedno živo biće – za igru sa životom.

Sve to uz napomenu: Ovo nije stvarnost, ovo je samo sjećanje…

 

„Danse Macabre- pokušaj vertikalnog povratka“ izvedbeno je utemeljena na zračnim akrobacijama i podnim improvizacijama 6 polaznica treninga zračnih akrobacija Cirkorame, a rezultat je jednogodišnjeg isprekidanog fizičkog istraživanja.

Izvode: Eva Topić, Lea Ovčarić, Marijana Larma, Morana Radočaj, Petra Drmić, Petra Kožljan

Glazba: Bruno Motik(prema motivima T.Albinoni/Remo Giazotto: “Adagio in G Minor “, F.Chopin: ” Piano Sonata No.2 in B-flat minor, Op.35 “Marche Funebre”“,  D.D. Šostaković: ” Похоронный Марш Ленина” …)

Dizajn svijetla: Domagoj Šoić / Andrija Santro

Grafičko oblikovanje: Nikola Mijatović
Režija: Jadranka Žinić Mijatović
Produkcija: CIRKORAMA
Projekt je realiziran u suradnji sa Zagrebačkim centrom za nezavisnu kulturu i mlade-POGON , AKC Medikom, Zagreb i „Teatrom u šumi“, Rovinjsko selo , a podržan od strane Ministarstva kulture RH i Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba kroz Program udruge Cirkorama 2014.

 

 

četvrtak, 27. studenog 2014.

 

19.00 sati / Premijera/ “Vrijednost je dinamični suvišak svake funkcije” /Teatar &TD, Velika dvorana

 

Autorice i izvođačice: Sonja Pregrad & Marjana Krajač

Suradnik na projektu: Ante Jerić

Tehnička podrška: Duško Richtermoc

Grafičko oblikovanje: Valentina Toth

Produkcija: Sodaberg koreografski laboratorij

Rad nastaje uz potporu  Grada Zagreba, Zagrebačkog plesnog centra, Hrvatskog instituta za pokreti ples, Performing Arts Foruma (St. Erme), izvedbenog centra Uferstudios (Berlin) i festivala Improspekcije (Zagreb).

 

Sonja Pregrad i Marjana Krajač upuštaju se u svojevrsnu izvedbeno-koreografsku mapu u formi predstave koja ne odustaje od plesa kao matične stanice. Ples, porozan za različite projekcijske površine, i dalje emanira onu sržnu pojavu koja objedinjuje različite fokuse. Napuštajući kao zastarjele i nedomišljene sve trenutne kategorije razmatranja vrijednosti umjetničke prakse, ovaj rad se sastoji od niza fragmentarnih upita za koje tek treba pronaći razumljivu matricu odgovora. Ono što nastaje, nastaje dinamičnim transferom, funkcijom tog transfera, proizvodi vrijednost koju nije ni na koji način moguće upregnuti u procese iskoristivosti.

 

20.00 sati / “OD TERORA. Zaustavljanje. Razgovaranje. Ispreplitanje.” / Teatar &TD, Polukružna dvorana

 

Autorica koncepta, redateljica: Marina Petković Liker

Izvode i stvaraju: Maja Katić, Zrinka Kušević, Silvia Marchig, Ana-Maria Bogdanović, Marina Petković Liker

 

Ova predstava bavi se stvaranjem izvedbenih trenutaka u kojima izvođačice (glumice, plesačice i redateljica) zajedno s publikom prolaze kroz trenutke bivanja, razgovaranja i kreiranja. Predstava, odnosno istraživačko-izvedbeni rad nastoji uspostaviti i ispitati mogućnosti ženske geste u trenutcima koje osjećamo kao polja krize u intimno-političkom ili umjetničko-izvedbenom kontekstu. Kroz izvedbu se bavimo rastvaranjem percepcije vremena i suptilnom suigrom među izvođačicama te s publikom.

Proces rada na predstavi započeo je 2011. godine u jednom podrumskom prostoru, a ova izvedba jedan je od pokušaja prenošenja site-specific materijala u kazališno-scenski prostor kao i oblikovanja novog prostora prema specifičnim zahtjevima materijala na kojem radimo.

 

22.00 sata / “Noćne vizije”  / SC, različite lokacije

Na “Noćnim vizijama” 2014. radi kolektiv Ljubavnice: Tamara Bilankov, Hrvoslava Brkušić, Stella Leboš, Luana Lojić, Ivana Pipal i Ana Vuzdarić

Koncept i umjetnička organizacija: Nives Sertić

Produkcija: Studentski centrar Sveučilišta u Zagrebu – Kultura promjene – Teatar &TD

 

“Noćne vizije” su rezultat dvotjedne multimedijalne rezidencijalne radionice za glazbenike, audio, video i performans umjetnike mlađe generacije. Cilj radionice je stvoriti trenutačnu platformu za suradnju audio i video umjetnika iz koje će nastati zajednički multimedijalni performans, prezentiran u obliku jednovečernjeg multimedijalnog događaja u eksterijeru SC-a. Namjera projekta je stvoriti nove kontake i suradnju  između umjetnika koji tek započinju svoje djelovanje.

 

petak, 28. studenog 2014.

 

19.00 sati / Premijera / “Indigo” / Teatar &TD, Polukružna dvorana

Ideja: Zrinka Šimičić Mihanović

Razvoj koncepta, koreografija i izvedba: Sonja Pregrad, Zrinka Šimičić Mihanović, Zrinka Užbinec

Oblikovanje zvuka: Hrvoslava Brkušić

Oblikovanje svjetla: Igor Pauška

Oblikovanje i izrada kostima: Tekstilno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za dizajn tekstila i odjeće, diplomski studij kostimografije; studenti: Diana Mihalić, Tiana Pivčević, Nika Valentić, Davor Ivanec; voditeljica kostimografije: red.prof. Nina Režek Wilson, ak. slik.; mentorica projekta: doc.art. Ivana Bakal, mag. ing. des. text., vanjska suradnica

Produkcija: Multimedijalna koliba, 2014.

Projekt podržali: Grad Zagreb i Ministarstvo kulture RH

 

Projekt je ostvaren u suradnji s Centrom za kulturu POUZ, ekscenom i Plesnim centrom TALA.

 

U “Indigu” se želimo baviti plesom kao pokretom prostora oko tijela, ali i plesom kao odgovorom na pokret prostora oko tijela, plesom kao činom promjene, plesom kao rezultatom percepcije drugoga, odnosno plesom koji angažira drugoga. Ono što nas zanima je kinestetička empatija, tjelesno razumijevanje drugoga, suživljavanje, dijeljenje prostora… Metodološki, ovaj se rad nastavlja na prethodni rad autorskog trija Pregrad-Šimičić-Užbinec, “Pokret Mislim Okret”, gdje su se tri autorice-izvođačice bavile pitanjem motivacije i razotkrivanjem procesa nastanka plesnog, odnosno izvedbenog materijala, verbalno artikulirajući misli koje prethode ili prate određenu radnju. Novi rad proizašao je iz izoštravanja segmenata izvedbe koji su direktno (ili indirekto) uvjetovani drugim: pokretom drugog, pogledom drugog, blizinom drugog… plesačice, kao i gledatelja.

 

20.00 sati / “PLAY” / Teatar &TD, Polukružna dvorana

 

ples/glas/scena: Julyen Hamilton

 

“PLAY” je posljednji solo rad Julyena Hamiltona. Slijedi radove “Nematerijalni svijet” (“The Immaterial World”) i “Prethodnik” (“The Forerunner”), koji su bili prikazani u SAD-u i Rusiji te diljem Europe.

“PLAY” se, bez zadrške, suočava s umjetnošću improvizacije. On osluškuje i stvara poetsku liniju karakterističnu za Hamiltonov rad posljednjih desetljeća. Koristi lokalnu arhitekturu i predmete, istančani pokret, primjereno svjetlo i preciznu radnju, kako bi ispunio sam trenutak, učinio ga istodobno uzvišenim i svakodnevnim, nebom i podzemljem.

 

21.00 sati / razgovor / Teatar &TD, Polukružna dvorana

 

22 sata / “Sat, stolica” /  Teatar &TD, Polukružna dvorana

 

Autor : Roko Crnić

Suradnici: Juraj Borić, Dragan Pavlić

 

Rad je prvi dio dugotrajnijeg istraživačkog procesa (koji se odvija u sklopu diplomskog rada na Odsjeku za nove medije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu). Zanima me proces izrade svakodnevnih predmeta/pomagala u dijalogu s umjetničkim/izvedbenim praksama  te percepcija zvuka koji proizvodi predmet s konkretnom funkcijom i predmet koji postoji da bi proizveo zvuk.

Može li izvedbeni element izrade tih predmeta biti percipiran kao kritička gesta, a da se izbjegne disfunkcija predmeta? U prvi dio istraživanja ukljuceni su stolar i urar, odnosno sat i stolica.

 

 

subota, 29. studenog 2014.

 

18.00 sati / Premijera / “Prema početku”  / Teatar &TD, Polukružna dvorana

 

Koreografija i izvedba: Ana Kreitmeyer

Dramaturgija: Goran Ferčec

Svjetlo: Igor Pauška

Glazba: Adam Semijalac

Kostim: Silvio Vujičić

Suradnica na projektu: Sandra Banić Naumovski

Projekt je nastao uz potporu Grada Zagreba, te je realiziran u suradnji sa Udrugom plesnih umjetnika Hrvatske i Školom suvremenog plesa Ane Maletić.

Veliko hvala: Normeli Krešić-Vrkljan

 

“Prema početku” je plesna predstava čije je koreografsko istraživanje moguće sažeti pitanjem Kakvo je tijelo infantiliteta i kako se takvo tijelo artikulira? Koreografski materijal u fokus svog istraživanja stavlja razvoj pokreta i tjelesne ekspresije tek rođenog tijela koje pokret čini ali o njemu nema još nikakvu svijest.

Uzimajući razvojni pokret kao koreografski predložak projekt propituje kako određene razvojne faze dječjeg pokreta i njegova obilježja prevesti u koreografsko polje, što proizvode, kako se interpretiraju, te što donose kad se ponovo vrate odraslom tijelu koje ih pokušava rekonstruirati. Je li izvođačici uopće moguće na trenutak ugasiti svijest i biti samo pokret. Je li moguće elaboriranom plesačkom tijelu kontaminiranom s previše značenja i znanja vratiti njegov refleks, njegovu mišićnu kontrakciju u koju nije upisano ništa više od fizičke energije tijela, ništa više od apstraktnog mišićnog impulsa i nemoći? Dramaturško načelo organizira koreografsku cjelinu svodeći elaboriranu virtuoznost plesačkog pokreta prema njegovu ishodištu, prema točki u kojoj pokret polako gubi značenje, odnosno, u kojem pokret prepoznaje mjesto svojega početka.

 

19.00 sati / Premijera / “Amoroso” /MM centar

Režija: Sabina Mikelić i Silvia Marchig

Kamera i montaža: Sabina Mikelić

Sudjeluju: Sonja Pregrad, Pavle Heidler, Silvia Marchig i Sabina Mikelić

Produkcija: KIK Melone u suradnji s Restartom

Film je rezultat projekta “KIK Melone Amoroso”, podržanog sredstvima Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba i Ministarstva kulture RH.

Zahvale: Restart, Ekscena

 

“Amoroso” je film nastao iz video materijala snimljenog tijekom istraživačkog projekta “KIK Melone Amoroso” u travnju 2014. Želja autorice bila je svoriti zaštičene vremensko-prostorne čahure, odnosno omogućiti prostore i vrijeme u kojima je omogućena sloboda istraživanja onog šo nam se u tom trenutku čini vrijednim, dijeliti to s drugima, bez efektivnog pritiska i bez kritičke cenzure. Fim “Amoroso” istovremeno je pseudo-dokumentarno svjedočanstvo, pokušaj zaustavljanja vremena provedenog zajedno, analiza kreativnog postupka, kao i autonoman umjetnički rad koji eksperimentira koreografskim postupkom filmske montaže .

 

20.00 sati /”O ljudima” /  Teatar &TD, Polukružna dvorana

 

Sudjeluju: Nina Sakić, Ivana Pavlović, Petra Chelfi, Karolina Šuša, Martina Nevistić, Ilse Ghekiere i Pavle Heidler

Hvala Zagrebačkom plesnom ansamblu i Studiju za suvremeni ples.

 

“O ljudima” je izvedbeni događaj postavljen prema pravilima Mjesečeve Prakse (2013.) i principima Procesa Materijalizacije Fikcije (2012.). Bavi se materijalizacijom (utjelovljenjem) trenutne svjesti o vlastitom fizičkom stanju. Čin utjelovljenja je sadržaj istraživanja. Sadržaj se u trenutku izvedbe predaje gledatelju na razmatranje. Cilj razmatranja je dobivanje uvida u tjelesnost kakva bi bila moguća da je organizirana prema vlastitim mogućnostima, a ne vanjskim (strukturalnim) očekivanjima.

ProcessOfMaterialisationOfFiction©PavleHeidler2012

TheMoonPractice©PavleHeidler2013

 

21.00 sati / razgovor / Teatar &TD, Polukružna dvorana

 

 

od 27. do 29. studenog 2014.

 

“Graphic recording”

Koncept i crtanje: Johanna Benz

 

Umjetnica će, koristeći praksu “grafičkog bilježenja” dokumentirati događaje, sadržaje i atmosferu festivala vizualnim jezikom u analogoj kombinaciji slike i teksta. Nastajući brzo i spontano, njezini crteži sintetiziraju cjelokupnu atmosferu događanja u pojedinoj slici. Publika će moći pratiti proces “grafičkog bilježenja” tj. autoričinog hvatanja trenutaka u slikama, a “bilješke” odnosno crteži bit će izloženi u kafiću &TD-a.

 

 

 

29. i 30. studenog 2014.

 

“stvaranje plesova – poetsko bogatsvo”

radionica improvizacije pod vodstvom Julyena Hamiltona

Zagrebački plesni centar

Javna prezentacija 21. i 22. prosinca 2014. prva je faza u razvojuKabareta Tamne Zvijezde, novog multidisciplinarnog projekta nehijerarhijski strukturirane grupe autora – glazbenika, hodača, zapisivača, govornika – koja zajedničku izvedbu gradi na granici između bastardizirane forme kabareta, post-industrial post-men(o)pause punk koncerta i kazališne predstave. Početak je u 20 sati, a ulaz besplatan.

Dina vokalnim bravurama i visokim C razbija klasno staklo!
Zvučne Henningove skulpture prate M.J.-a, sporog plesača stepa!
Majstor sinestezije, Miro Mance, pretvara zvukove u sliku i obrnuto i obrnuto!
Mia i Sven u elektroničkoj distorziji započinju demokratsku diskusiju!
D. B. Indoš se svija pod snagom čeličnih opruga!
Cigo u zrcalnom kabinetu gdje je ljubav hladnija od smrti donosi kavu Reineru!
Vedrana, Vedran i Kićo čvrsto drže sigurnosnu mrežu za posrnule skakače avangardističkog salta!

Kroz veselu destrukciju slika, blizu ružičastog odsjaja napuštenih tvorničkih postrojenja u sumrak, artisti čvrstih cipela KTZ-a miješaju zvuk opruga, Brechta, Fassbindera i ljubavne slike sa željezničke stanice (u Sesvetama) i garantiraju zabavu i pouku za sve!

Kabaret Tamne Zvijezde (KTZ) su: Zlatko Burić, Damir Bartol Indoš, Henning Frimann, Miro Manojlović, Vedrana Klepica, Dina Puhovski, Marko Jastrevski, Sven Jakir, Dean Krivačić, Mia Biondić, Vedran Hleb.

U čast futuristima i dadaistima koji su tijekom svojih beskonačnih, improviziranih, spontanih poetsko-glazbenih večeri otkrili “Art of noise” Močvara će predstaviti njihove potomke predvođene Carem Zoranom. Naravno da je ovakav hepening interaktivan pa ponesite omiljeni instrument ili sredstvo za proizvodnju zvuka-buke pa se pridružite ovom višesatnim free jam sessionu na sceni. Ako nemate instrument, ne brinite, čekat će vas već nešto na pozornici!

Nastupaju: NO MIND BAND (Zagreb), COUNTRY GURU (Zagreb), BORIS BEŠTAK (Zagreb), ŽEN (Zagreb), ZGUBIDANS (Zagreb), HLADNI LEM (Zagreb),ŠOK TERAPIJA (Zagreb), NEVEN DUŽEVIĆ (Zagreb) i nadolazeći gosti te na kraju BLACK SWAMP GANG (Zagreb).

Izvedbe plesne predstave Prema početku, plesačice i koreografkinje Ane Kreitmeyer, koja je svoju premijeru doživjela na prošlogodišnjim festivalu Improspekcije2014. pogledajte 06. i 07. veljače u Polukružnoj dvorani Teatra &TD. Početak je u 20 sati. Više na itd.sczg.hr ili www.sczg.unizg.hr.

Riieč je o predstavi čije je koreografsko istraživanje moguće sažeti pitanjem: kakvo je tijelo infantiliteta i kako se takvo tijelo artikulira? Koreografski materijal u fokus svog istraživanja stavlja razvoj pokreta i tjelesne ekspresije tek rođenog tijela koje pokret čini ali o njemu nema još nikakvu svijest.

Uzimajući razvojni pokret kao koreografski predložak projekt propituje kako određene razvojne faze dječjeg pokreta i njegova obilježja prevesti u koreografsko polje, što proizvode, kako se interpretiraju te što donose kad se ponovo vrate odraslom tijelu koje ih pokušava rekonstruirati. Je li izvođačici uopće moguće na trenutak ugasiti svijest i biti samo pokret? Je li moguće elaboriranom plesačkom tijelu kontaminiranom s previše značenja i znanja vratiti njegov refleks, njegovu mišićnu kontrakciju u koju nije upisano ništa više od fizičke energije tijela, ništa više od apstraktnog mišićnog impulsa i nemoći?

Dramaturško načelo organizira koreografsku cjelinu svodeći elaboriranu virtuoznost plesačkog pokreta prema njegovu ishodištu, prema točki u kojoj pokret polako gubi značenje, odnosno, u kojem pokret prepoznaje mjesto svojega početka.

 

Krećem se jer se kreću moji mišići. Ne pokreće ih moja volja već impuls samog mišića. Imam dvije ruke i dvije noge. Glava je još preteška, osim za nesvjesne grimase lica. Pokrećem glavu. Pokušavam je podignuti od podloge i zadržati uspravno. Ispruženim rukama dosežem stopala i privlačim ih glavi. Prevalim se na stranu. Ispustim glas. Ponavljam pokrete sve dok ne sjednem. Ruke više nisu bez funkcije. Gledam ih, zatim njima dohvatim, srušim, pomaknem ili držim u ruci. Onda bacim. Sve dalje već je lakše. Prebacim se na dlanove i koljena, odvajam se od “čuvara”. Tijelo već zna kamo i kuda hoće. Zatim stanem na noge. Padnem. Stanem na noge. Padnem. Stanem na noge. Padnem.

 

Koreografija i izvedba: Ana Kreitmeyer

Dramaturgija: Goran Ferčec

Svjetlo: Igor Pauška

Glazba: Adam Semijalac

Kostim: Silvio Vujičić

Suradnica na projektu: Sandra Banić Naumovski

U predstavi se koristi pjesma “Olimpia” autorice Mile Čuljak.

 

Projekt je nastao uz potporu Gradskog ureda za kulturu, obrazovanja i šport te je realiziran u suradnji s Udrugom plesnih umjetnika Hrvatske i Školom suvremenog plesa Ane Maletić.

 

Premijera plesne predstave Paradigma, autora Željka Drmića održat će se 13. veljače u Galeriji SC s početkom u 20 sati. Izvedbe su na rasporedu 14. i 16. veljače, također u Galeriji SC u 20 sati. Za sve posjetitelje Facebook stranice Teatra &TD imamo i nagradne igre 14. i 16. veljače u kojima ćemo podijeliti 10 ulaznica po 15kn.

 

Predstava Paradigma je zamišljena kao eksperiment, koreodrama, performans, koji se bavi odnosom ljubavnog para koji nakon dugo vremena dolazi do svojeg kraja, razdvajanja…

Dvoje izvođača propituju, istražuju i mijenjaju područje percepcije te otvaraju nova pitanja u sferi paradigme kao uzorka, primjera, modela. Uslijed snažne povezanosti i ljubavi, par počinje nalikovati jedno na drugo, njihovi identiteti mutiraju, tako da Ona poprima njegova obilježja i On njena. Postaju nadrealni blizanci. Mutacija je sveprisutna, ne samo mentalna nego i fizička.

Istu pojavu autor Paradigme, Željko Drmić, prepoznaje kod vlasnika kućnih ljubimaca koji nakon određenog vremena počinju ličiti na svoje ljubimce i obrnuto. U tom smislu osobna paradigma je ono što učitavamo prilikom naše interpretacije stvari i pojava oko nas. Prema Thomasu Kuhnu paradigma stvara mentalni filter kroz koji um propušta samo one informacije koje mu se uklapaju u postojeću sliku svijeta. U predstavi Paradigma „mentalni filteri“ su materijalizirani kao prozirni filteri kroz koje publika gleda predstavu. U scenskom izrazu vidimo dvoje izvođača koji se fluidno kreću uz poeziju Nicole Blackman te se polako transformiraju iz jedne slike u drugu. Slike koje izvođači stvaraju na sceni kreću iz osobne paradigme, a motivi su: dvoje/par, kosa, spol, pitanje rodnog identitea, identitet, mutacije, autizam, nadrealizam, glitter.

 

 

Predstava Paradigma je prva predstava Udruge Kolaž, koja postoji od 2009. godine.

Koncept, režija, scena, kostimi: Željko Drmić

Koreografija i izvedba: Josipa Bubaš i Željko Drmić
Glas: Željka Sančanin
Zvuk: Hrvoje Radnić
Mačka: Salvador Farinelli
Fotografija i video: Darko Vaupotić i Leo Vitasović
Oblikovanje svjetla: Marino Frankola
Produkcija, asistentica: Lana Nikolić
Produkcija: udruga „Kolaž“ u suradnji s Kulturom promjene Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu

 

U utorak, 17. 2. 2015. u 20.20 sati u sklopu Kazališta u Močvari (KUM) Izvedbeni kolektiv Trećeprostor predstavlja svoj izvedbeni projekt (S)LETOVI (koncept: Irena Boćkai, izvedba: Ivan Tudek, Irena Boćkai, Juraj Barkić, Roko Nakić, Monika Baotić, Vilim Ostović, vizualno oblikovanje: Ivan Tudek, ton majstor i voditelj svjetla:Domagoj Šoić, izbor glazbe: Irena Boćkai, tekst: Irena Boćkai, produkcija:Punkošipak).

Izvedba (S)LETOVA poigrava se spacijalnim zakonitostima, u prostoru ispunjenom žičanim skulpturama gdje tanke linije metala ocrtavaju crteže po zraku, ekspandirajući svoje prvotno, suženo značenje. U izvedbi se na specifičan način propituje fenomenologija mjesta i prostora kao što su aerodromi ili heliodromi te kako ti proizvedeni prostori djeluju u izvođačevoj svijest dok ih prevodi u pokret. Izvedba producira tijelo koje curi kroz pukotine prostora, dok konačno ne iscuri svoj tok do kraja. Tijelo osjeća i pamti, diše i znoji se, oponašajući tanke membrane vjetrenjača koje osciliranjem snagu vjetra pretvaraju u mehaničko gibanje magneta, sitnih mehanizama koji izvođače drže na okupu poput ptica za vrijeme sleta. Aerodinamika tijela opisuje svoju prostornost koja, shvaćena u arhitektonskom smislu, djeluje ograničavajuće. Uz intenzivna filozofska razmatranja o prirodi vremena, u dvadesetostoljetnoj filozofiji dogodio se i svojevrsni zaokret prema prostoru, uočavanju neodvojivosti čovjeka i prostora, odmaka od matematičke prema egzistencijalnoj spacijalnosti. Tako Gaston Bachelard, težeći dokidanju opreke između znanosti i umjetnosti, utvrđuje nadmoć prostora nad vremenom. Naša je svijest prostorna pa tako kući, „topografiji našega intimnog bića“, Bachelard odbija priznati samu geometrijsku utemeljenost. U svojem nastojanju da obrazloži koncept egzistencijalnoga prostora, Norberg-Schulz analizira fenomen mjesta tj. njegove strukture kroz kategorije prostor i značaj, koje su analogne osnovnim ljudskim psihološkim funkcijama kao što suorijentacija i identifikacija. Te mu kategorije služe u definiranju geniusa loci. Isti autor tvrdi da su današnje otuđenje i gubitak identifikacije uzrokovani osiromašenom vizualizacijom, posljedica koje jesu emocionalna nesigurnost i strah u suvremenom svijetu.

Poetika izvedbenog kolektiva Trećeprostor, čiji su izvođači potekli iz kazališne radionice Punkošipak istoimene udruge, i s kojom su nastupili na mnogo predstava u Hrvatskoj i inozemstvu, sadržana je u bavljenju pokretom i mogućnostima fizičkoga i neverbalnoga teatra, korporalne mime i suvremenoga plesa. (S)LETOVI su prvi projekt ovoga kolektiva nastao pod novim imenom Trećeprostor. Okosnicu grupe čine izvedbena umjetnica Irena Boćkai i vizualni umjetnik Ivan Tudek.

Irena Boćkai kazališno je iskustvo stekla u alternativnoj kazališnoj skupini Dr. INAT iz Pule s kojom je sudjelovala na mnogim kazališnim projektima i koprodukcijama, između ostaloga sa profesionalnom izvedbenim grupama Grotest Maru (Njemačka), Foulklor i Branko Potočan (Slovenija), Teatr KTO (Poljska), Orto-da (Izrael), Žan Loose (Češka) i dr. Nastupila je na mnogo predstava u Hrvatskoj i inozemstvu (Francuska, Poljska, Izrael, Španjolska, Rumunjska) te sudjelovala na festivalima nezavisnoga kazališta i suvremenih izvedbenih praksi kao što su PUF festival, Sedam dana stvaranja, Perforacije i FAKI (Hrvatska) te Acco Fringe (Izrael) i ULICA STREET ART u Krakowu.

 

Ivan Tudek (1983) diplomirao je 2010. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na nastavničkom odsjeku u klasi izv. prof. Damira Sokića. Izlagao je na desetak samostalnih i dvadesetak skupnih izložbi. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU).

 
https://www.youtube.com/watch?v=Gu0kj1nb7NY

Predstavu Potop redatelja Mirana Kurspahića, koja je nominirana u 4 kategorije za Nagradu hrvatskog glumišta te osvojila onu za najbolju mladu glumicu do 28 godina

(Iskra Jirsak) pogledajte 25., 26. i 27. veljače u Velikoj dvorani &TD-a. Početak je u 20 sati.

Glume:  Lana Barić, Dean Krivačić, Sven Jakir, Iskra Jirsak i Franka Mikolaci

Predstava se bavi se 50. obljetnicom velike poplave u Zagrebu 1964. godine. To je kronika jednog grada, jednog društva. Priča je to o dvije generacije obitelji, iz dva različita vremenska perioda, 1964. i 2014. godine. Djedovi, bake i njihovi unuci, u jednom kazališnom vremenskom skoku postaju vršnjaci od tridesetak godina. Jedni se suočavaju s prirodnom kataklizmom u obliku poplave, a drugi s ekonomskom kataklizmom i posljedicama koje je ta ostavila na tu obitelj.

 

Na vrlo inteligentan način u Potopu je izložena zanimljiva obiteljska priča. Redateljski domišljato, glumački vrlo dobro izvedeno, tematski provokativno. Uz pitki i osvježavajući humor koji je s pravom mjerom začinio tešku i gorku priču. ( Olivera Radović, Kazalište. 

https://www.youtube.com/watch?v=5Ag6tEwd_UA

Režija i dramaturgija: Miran Kurspahić

Igraju: Dean Krivačić, Lana Barić, Sven Jakir, Iskra Jirsak i Franka Mikolaci
Glazba: Nikša Marinović
Fotografija: Damir Žižić
Grafičko oblikovanje: Lana Hudina

Producentica: Petra Glad

Produkcija: KUFER i Sveučilište u Zagrebu, Studentski centar, Kultura promjene, Teatar ITD

Uz potporu: Grad Zagreb, Ministarstvo kulture RH, Zaklada Kultura Nova

Premijerno izvedena 12. lipnja.

 

Godine 2014.  navršilo se 50. godina od velike poplave u Zagrebu. Dvije priče, jedna smještena u 1964., a druga u 2014. U temporalnome skoku, djedovi i bake te njihovi unuci postaju vršnjaci , koji se svaki na svoj specifičan način nose sa životom  i bore s problemima koji ih potresaju. Kroz slučajeve ove dvije obitelji  (a zapravo iste) uočavamo sličnosti i razlike, ali i nasljeđe koje utječe na njihove odluke. Kako su problemi isti a ljudi različiti, ili kako su ljudi isti, a problemi različiti? Teške i  beznadne situacije često znaju izvući ono najbolje, ali i ono najgore iz ljudi, i ponekad je samo životni optimizam onaj određujući faktor koji ih razdvaja od očaja i pokreće prema naprijed. Je li doista potreban Potop da bi se stvari svele na pravu mjeru, sve poništilo i krenulo ispočetka, ili se sve još uvijek može popraviti, sačuvati i izgraditi neki novi „Nasip“ da spasi dan?

 

Vidimo se u Teatru koji čini razliku!

Monodrama Veliki odlazak u režiji i izvedbi sjajnog glumca Zdenka Jelčića, rađena je prema monodrami Minetti, austrijskog dramatičara Thomasa Bernharda. Predstava govori o povratku velikog glumca na kazališne daske nakon podužeg izbivanja, kako bi odigrao svoju oproštajnu ulogu. Na repertoaru je 02. i 03. ožujka u Polukružnoj dvorani &TD-a. Početak je u 20 sati.

Više na itd.sczg.hr ili www.sczg.unizg.hr.

Prijevod, adaptacija, režija i izvedba Zdenko Jelčić, glumac koji se odrekao klasike.

 

Stari glumac Minetti, nakon trideset godina izbivanja sa scene u predvorju hotela u Ostendeu čeka direktora teatra, koji mu je ponudio da još jednom odigra kralja Leara. Silvestarska je večer. Svi luduju, a on čeka. Slučajnim prolaznicima razlaže svoj život… pita se o smislu teatra i čeka.

Vani pada snijeg. Večer prolazi. Sudbina kralja Leara koji je velikodušno razdao sve ponavlja se na velikom glumcu.

Jedna od posljednjih velikih drama austrijskog dramatičara Thomasa Bernharda.

Dramu je preveo i za izvođenje adaptirao u monodramu Zdenko Jelčić.

Ona se više ne događa Minettiju u Njemačkoj nego Jelčiću u Hrvatskoj.