Ovogodišnji Fistt art fest je, nažalost, bio popraćen gomilom snijega a ne gomilom ljudi. Petak je započeo u ugodnom ozračju – šareni štandovi prepuni hand-made stvarčica, dobra muzika, “muving”, izgledalo je kao zagrijavanje za nastavak festivala. I onda je došla subota – buđenje, snijeg preko glave, ne voze autobusi, tramvaji. Kaos u gradu. Usprkos sveopćem […]
U srijedu, 05.12.2012. u Močvari su nas Peach Pit, Dada Jihad i Žen podsjetili na početak 20. stoljeća i gledanje filmova uz živu muzičku pratnju, te nam dali svoje glazbeno viđenje izabranih kultnih filmskih klasika. Večer je, nakon uvodne rasprave, započela prikazivanjem legendarnog začetnika znanstvene fantastike, filma Put na Mjesec (voyage dans la lune) Georgesa […]
Što reći o svirci i bendu koji svira “po ko zna koji put” u Zagrebu u KSET-u? No Means No su beskompromisna progresiv pank mašina iz Vancouvera koja melje sve pred sobom još od 1979-te. Samim time što nisu potpisali za niti jednu veliku izdavačku kuću i nisu snimili niti jedan spot u 33 godine […]
Grunt, 1. prosinca 2012.
Dvoje ljudi.
Jedan pas.
Podstanarski stan (u užem centru metropole).
Dvoje ljudi.
Dva pesa.
Dvije mace.
Drvena kuća u zaseoku (dovoljno dalekom da nije predgrađe, a dovoljno blizu za svakodnevno „komjutanje“)
A što se dogodilo u međuvremenu?
Ukratko, nekako smo shvatili da smo se zasitili većine toga što grad čini gradom i počeli razmišljati kako bi to bilo da našu kućicu u koju smo dotad odlazili uglavnom ljeti, te tu i tamo kojim slobodnim vikendom, pretvorimo u dom.
Iako smo željeli više, uz poslove i poprilično aktivan način života uspjevali smo relativno nemarno obrađivati desetak kvadrata povrtnjaka, bez gotovo ikakva predznanja kako se to radi. Znam da nismo otkrili ameriku i da ovo što pišem nije nimalo jedinstveno iskustvo, ali čovječe – koji je to paradajz bio!!! Sljedeće sezone respektabilna brojka kvadrata povrtnjaka popela se na broj naših iznajmljenih gradskih kvadrata, a s brojem zasađenih kultura povećavala se i naša spremnost da dane provedene na penjanju, u čitanju, aktivnom sudjelovanju u prosvjedima za bolji život našega grada ili na koncertu s ekipom, zamijenimo dolaskom na naš grunt, čak i tijekom tjedna. Nekom uvrnutom logikom, a možda i s tihom porukom novootkrivenim poljoprivrednicima, Majka Priroda nam je odnijela gotovo sve paradajze te godine već s prvom kišom. Poslije su nam rekli da se to zove plamenjača, mamicu joj!
Pojeli smo što se dalo pojesti, podijelili što se dalo podijeliti, zazimili što se dalo zazimiti. Potom smo se bacili na čitanje literature, upoznali se s raznoraznim principima uzgoja vlastite hrane te polako počeli shvaćati da to nikako nije sve i da je povrtlarenje samo dio jedne velike cjeline koja nam se sve više nametala kao životni stil. Nekako u tom svemu pronašli smo vremena i novaca čak i za osnovni 72-satni tečaj permakulture koji nam je donio i puno odgovora na dotadašnja pitanja, ali i nova pitanja.
I eto ga na, voila! Nazovite to sudbinom, slučajnošću, slijedom događaja koji su vodili jedan drugom, ali od ovoga ljeta mi živimo tridesetak kilometara od Zagreba, u našem malom drvenom raju, okruženi nevjerojatnim mirom i tišinom, ljepotom izmjena boja i slika van kuće, čarobnim drvenim gorostasima u neposrednoj blizini kuće, srnama koje pretrčavaju iz šume u livadu…
Sa svim svojim ukrasima, ožiljcima i arhitektonskim rješenjima, drvena stogodišnjakinja bila je trajan podsjetnik vremena (i Ratkovih obiteljskih uspomena) koje je prošlo, ali je i vapila za njegom i obnovom. Poslušali smo je, ušli u nimalo lak svijet financiranja i kreditiranja, ali sad imamo osjećaj da je sposobna pružiti još triput toliko nama i svima koji će nakon nas živjeti u njoj. Kao bonus, nama je sjela činjenica da si, uz našu ljubimicu JahJah možemo „priuštiti“ udomljavanje još jednog pesa pa smo odjurili do Noine arke po Atija, a nekako su tu odlučile živjeti i dvije, sada punopravne članice naše ljudsko – životinjske zajednice, mace Oli i Srećka. U budućnosti, sve više nam se čini da će nam se pridružiti i jato koka, možda pokoja patka dolje na jezercu, i koza bi našla svoj kvadrat sreće, ali o tom svemu više – ako i kao što smo rekli, u budućnosti…
Danijela i Ratko
Već zadnjih 6 godina obilazim razne američke strip festivale, i svaki put, isfrustrirana krajnjim rezultatom, sama sebi kažem da neću više nikada. Međutim, opet i iznova sudjelujem na njima s obzirom da je to jedna od rijetkih mogućnosti za prezentaciju stripa, izuzev interneta. Ti su festivali rezultati nastali kopiranjem modela festivala knjiga. Skupo plaćen […]
Protekli tjedan u Zagrebu je održana 5. Zumbimba, međunarodni festival capoeire u organizaciji škole capoeire Filhos de Bimba Zagreb. Već petu godinu u nizu na festivalu su, uz domaćine, sudjelovali i brojni gosti iz inozemstva (Belgija, Njemačka, Italija, Libanon, Austrija, Slovenija). Naziv Zumbimba je kombinacija imena Zumbi i Bimba, imena dvojice značajnih pojedinaca koji su […]
Zagrebačka publika više je od tri godine čekala na nastup pulskih punkera pa prepuna Močvara nije bila ništa neočekivano. Prepoznatljiv Oi! punk s melodičnim dionicama na basu i pjevnim refrenima publiku je bez puno muke natjerao na suradnju i ubrzo je cijeli klub izgledao kao united front kojemu se nitko ne bi rado našao na […]
22.11.2012. U ciklusu Alpinistički četvrtak u Slovenskom domu u Zagrebu predavanje je održao Klemen Premrl. Za Klemena Premrla se bez grižnje savjesti može reći kako se radi o jednom od najboljih svjetskih penjača u ledu. Iako je on ujedno i vrsni sportski penjač te svestrani alpinist ipak je najpoznatiji po teškim usponima u slapovima […]
Koncert u organizaciji INmusic festivala i Multikulture u Močvari gdje smo nakon dugo vremena ponovo imali priliku vidjeti hrvatskoj publici dobro poznatog pakistanskog kantautora Arieba Azhara, ujedno je dio europskog projekta Multikulturalizam u glazbi. Cilj projekta je ukazati na važnost kulturoloških razlika i utjecaja koji one imaju u oblikovanju suvremene kulture. U sklopu projekta […]
In May 2012, sixteen climbers from various parts of Croatia went to High Atlas area in Morocco to explore climbing potentials of cliffs around village Taghia. During their stay, they repeated some of easy and hard routes that already have reputation of classics in world climbing. More important, they learned a lot about food, people […]