Ovog petka i subote, 11. i 12. veljače, bili smo u Pogonu Jedinstvo na drugom dijelu kozmofoničnog performansa DB Indoš – Kuće ekstremnog muzičkog kazališta i Trobecovih krušnih peći “Kužni Ifrit“.

Video zapis.

 

Nitko ne zna kako se ulazi u glatki tunel crnila, projekcije zidova i crvenog poda; nitko se ne sjeća kojom se maglovitom putanjom stiže do takvih prizora. Najednom, neka svjetla bliješte i šire se, kolijevka za opruge pojavljuje se posvuda, njezine se figure izlažu i mijenjaju u trenu, dok se ona crna pristupnica, onaj zvučni tunel, zaboravlja. Možda ne postoje ulazna vrata u taj noćni košmar, kroz akustičke vibracije koje ne prodiru kroz ježenje kože, nego postižu da sama koža rezonira. Naježena koža, ničija zemlja između čovjeka i svijeta, time od granice postaje zazornom vezom unutar šahtofonske kolijevke.

Nema prvog čina, šahtofonisti se bude iznenada i preuzimaju svoje zvukove usred kodiradnog teksta, bez povratka. Ključni uvjet je sputanost, utamničenost je zakon strukture. A ta struktura, je li to bolnica? Ili trg pred kolodvorom s velikim kamenim spomenikom, čovjekom koji sjedi? Ili samo neka bezimena institucija? Svi prolazi izgledaju isto i nijedna opruga nema broj. Napokon dolazi do nekog vrhunca u sjenkama paukova ispod željeznog okvira. Vidimo gomile reanimiranih dvosjeklim mačem kužnog doba. Je li to atomska radijacija ili je u pitanju neka čudesna kemikalija koja je našla put do bravarskog stola. Podliježemo istoj bolesti koju nose naši mjesečarski teturavi oprugari. Od užasa se možemo sakriti samo u srcu Ifrita.

Ekstremno izvedbene, zvučne, muzičke i vizualne artikulacije za kozmofonični performans Kužni Ifrit izmještaju taksonomske diverzije Donne Haraway s dodatnim slovom (h) u nazivu prvog demona – pauka Pimoa c(h)thulu i pojma Chthulucene na fragmente Lovecraftove priče Herbert West – Reanimator u srazu sa crticama Brechtovih Izbjegličkih razgovora (Siromašni ljudi su odgojeni kreposno) i porno-proleterske egzilske proze (O prilikama / Zaljubljeni iz domišljatosti, O ljubavi na prvi pogled, Što se zaista zbivalo u Sodomi i Gomori, Ustanovio sam da najčešće postoji dobar razlog…), Meillassouxovom Sablasnom dilemom i Ligottijevim pripovijestima za metafizičko-političko-etičke cedulje spekulativne fikcije. Morbidne veze sa sablastima za reanimiranje kognitivno začudne kritike rasističko-ksenofobnih ispada iniciraju atrakcije političkog horor filma i post-punka, filozofije i književnosti koja egzorcira Lovecraftovu jezu bučnim radom čudne željezne zvučne aparature i krhotinama melodija Trobecovih krušnih peći. Stvaramo stanja zajedničkog zvukovlja trbuhom i glavom, svim dijelovima tijela koji mogu osjetiti vibracije čiji je konačan učinak empatija s porukom, gesta koja prevladava kožu tako što je od granice pretvara u ekstazu.”