Flyeri za gigove već duže vrijeme postaju pomalo zastarjeli artefakti punk scene. Ne još u onoj mjeri poput pisanih medija, gigova će, unatoč svim postojećim nedaćama, ipak i dalje biti, samo se za njihovo oglašavanje više toliko ne koriste ulični stupovi, razvodne kutije i izlozi davno zatvorenih dućana nego se preselilo na društvene mreže. “Ali vidjeli smo neke i na ulicama!” – javit će se poneko budno Oko Sokolovo. Možda, ali današnja vidljivost u pravilu završava na netu, a ne na streetu, a upravo su ovi flyeri iz posljednje Bodežove faze bili promatraču nekako najskriveniji. Tavore tako flyeri na grupama i najavama, više kao slikovni privjesak za “more options” tipku uz preciznu facebook objavu, umjesto da stoje zalijepljeni uz oglase za selidbu, kamatarenje i mjesečna hodočašća u Šurkovac busom preko sesvetskih sela. Pa kad stoje tamo poluzaboravljeni u međumrežnim bespućima, nije li vrijeme da ih pogledamo uživo, ako ih već prvi put nismo spazili na gradskim ulicama?

Bodežovi flyeri i dalje baštine tradiciju prljavog fanzinaškog punk stila osamdesetih (odnosno devedesetih, ako pričamo o hrvatskoj sceni), a valjalo bi istaknuti da je prvi Bodežov flyer napravljen već 2005., u dokolici i bez stvarnog događaja, da bi se 2008. pojavio i prvi službeni, za gig danskih Hjertestop i Night Fever u tad još ilegalnoj Medici, ujedno i prvi gig kojeg je Bodež sam organizirao, otpočetka uvodeći jasan i sveobuhvatan DIY princip u svoj rad. I dok se njegov rad proteže na preko 15 godina, na ovoj izložbi su u prvi plan došli radovi zadnjih pet godina, kad se njegov stil digao na višu razinu, iskristalizirao i postao prepoznatljiv široj publici. Kako je sam autor jednostavno objasnio: “Za izradu plakata počeo sam posvećivati više vremena, razmišljanja i truda.”

Na prvi pogled, kao i na drugi, ovi plakati, iako različiti jedan od drugog, iznenađujuće uvjerljivo stoje kao cjelina. Gledajući ih, ne prizivamo automatski u sjećanje kultne američke flyere s innera ploča iz naših kolekcija niti otprve prepoznajemo vječne punk motive reciklirane još iz vremena osamdesetih. Bodežov se izričaj, uz poneku neizbježnu popkulturnu referencu ili hommage, dovoljno izgradio da bude prepoznatljiv i originalan u žanru u kojem to nije najjednostavniji poduhvat. Kad bi name-droppali na što nas podsjećaju, odgovor bi vjerojatno ležao negdje između crassoidnih kolaža Gee Vaucher i postpunkerske DIY estetike Television Personalitiesa i srodnih bendova kasnih sedamdesetih, iako su radovi osim kolažne cut & paste tehnike oplahnuti i suvremenim dizajnerskim alatima, najviše Photoshopom. Očito su dani u grafičkoj redakciji dnevnih novina ostavili svog utjecaja, što je vidljivo iz ostalih materijala upotrebljenih za podlogu flyera, iako Bodež navodi i zlatni Hrelić, najvažniji zagrebački sajam, kao mjesto otkud je crpio materijale za flyere. Tako gradske panorame i fotografije zgrada u Bodežovom tretmanu postaju distopijske nastambe koje nas pomalo podsjećaju na ranu Lynchovu fazu, kao da smo upali u Eraserheadovo dvorište, a dodani makabrični motivi kostura i demona kao da prijeteći poručuju, unatoč nerijetkom crnohumornom momentu – ovo nije lijepa muzika. Neovisno radi li se o postpunk srijedi ili Distort Zagrebu.

Estetika je u oku promatrača, no flyer je prije svega najava giga. Ne koncerta, jer koncert ima onu nejasnu i nespretnu širinu od nastupa rođaka u Gundulićevoj koji studira klasičnu glazbu do završne fešte Voloderskih jeseni uz grupu Vigor i Slavonske Lole. Na koncerte idu naši susjedi kad Parni Valjak najavi jubilarni oproštajni nastup, mi idemo na gigove. A što nam govore ovi flyeri?

Govore da je proteklih desetak godina Zagreb bio upisan na ruti turneja novih uzbudljivih underground punk bendova ovog desetljeća, bilo da dolaze iz Amerike ili Evrope. Govore da se osim vječitih cover bendova i iznova reunioniranih punk/metal/rock dinosaura iz prošlog stoljeća u Zagrebu mogla čuti i suvremena punk scena New Yorka, Beča i Beograda. Govore o jednom malom i metaforičkom, ali nama itekako kulturalno i muzički značajnom, izmještanju Zagreba sa ruba slijepog crijeva Evropske Unije. O volji pojedinaca Zagreba, da ne zaboravimo na ljude čije je flyere za gigove Bodež ilustrirao, da preuzmu sve obaveze i troškove nezahvalnog organiziranja gigova kako bi Zagreb i njegova publika ostali ukorak sa suvremenim gibanjima na svjetskoj punk sceni. O volji ljudi da od Zagreba stvore relevantnu postaju za suvremene punk bendove. Nije nas svaki bend uvjerio u svoju bogomdanost, ali ne marimo zbog tog. Imali smo privilegiju da ih pogledamo tu u susjedstvu, već godinu dana nakon prvih hvalospjeva u underground medijima, na nekim od onih prijetećih mjesta sa flyera, izvlačeći nas iz provincijalnosti i samozadovoljstva koje izvire iz nje. Bodež je preko Doomtowna u tome odigrao kolosalnu ulogu, sve pod njihovim uvjetima. Doomtown je sam odabrao bendove, organizirao gig, napravio flyer, potpuni DIY punk as fuck princip.

Iako nije samo Zagreb u igri, i dalje ostaje kao prva asocijacija kad pogledamo Bodežove flyere, od imena klubova do imena predgrupa, otud i ona zbunjenost s početka teksta – čekaj, zbilja nismo bili na ovom gigu? – ali nismo, bio je u bečkom Vensteru, a ne u zagrebačkom Attacku. Toliko povezujemo ove flyere sa Zagrebom da nam je pomalo zbunjujuće gledati ih izvan zagrebačke vizure, iako oni s lakoćom lastavice prelaze administrativne granice regija i država, zadržavajući pritom jednaku upečatljivost gdjegod se nalazili. To nas dovodi do zaključka da je teško ne primjetiti punkerski DIY princip Bodežovog rada i djelovanja postao i legitimni, pače – službeni! – politički narativ grada Zagreba. Zbog toga je ova izložba nešto više od samih plakata za gigove, ona je ujedno i podsjetnik na ono što Zagreb oplemenjuje i čini gradom, ali isto tako i Bodež/Doomtown manifest. What We Do Is Secret. Na nama je da otvorimo oči. (Fitz)”