“‘ŽIVI UMJETNIK’ istražuje moguće relacije omeđene umjetnikom, umjetničkim radom, gledateljem i prostorom. Umjetnici izlažu nedovršene radove i radove u nastajanju spontanoj interakciji s gledateljima koja će definirati njihov sljedeći oblik. Svaki pokušaj suradnje s drugim tokom umjetničkog procesa otkriva krhkost i nestabilnost forme s kojima je potrebno surađivati, prolazeći kroz misaona ograničenja vlastite konceptualizacije, odbijajući vrednovati faze nastanke i varijacije ideje, mijenjajući determiniranost finalnog izraza za onaj sljedeći i jedan u nizu. Postavlja se pitanje podrijetla sistemske prisile na konačnost umjetničkog procesa. Zašto smo se dogovorili da stvari pa čak i umjetničke uspoređujemo, vrednujemo i smatramo dovršenima? Za razliku od čovjeka, priroda ne poznaje fiksnost ni u jednom obliku i čini se da je ljudski pokušaj definiranja sentimentalne prirode, za razliku od organske.

Izložba kao happening otvorenog umjetničkog procesa pronalazi skrivene kodove autoreferencijalnog mišljenja čineći svaki izraz potencijalnim i smjernim. Je li moguće proizvesti umjetničko djelo koje ne bi bilo smjerno i definitivno? Koliko je fluidnost izraza varijabilna u mogućim interpretacijama svakodnevnog tipa odnošenja? Postoji li umjetnik ako izuzmemo proces ili se tad suočavamo s takozvanim nadnaravnim silama? U kakvu nas to poziciju stavlja? Čemu tad pripadamo?”