Fijuk u Beogradu, Fijuk u… Zagrebu!

U ovom žurnalu:

1. Srce oktopusa
2. Novi Fijuk-BG: 14. IV 2017.
3. Fijuk-ZG, prvi put: 22. IV 2017.
4. Odjavna špica

Stari sajt Fijuka, “About us” (tamo samo na engleskom, ovde prevedeno u odlomku):

“Fijuk je mreža malih izdavača, festivala i autora iz Jadranskog basena i šire. Povlačimo linije između tačaka na mapi i sledimo taj put. Srećemo se u Fijuk laboratorijama i tamo stvaramo nešto novo… Zatičemo sebe na periferiji prostranog predela, na kojem se naš pionirski čvor oslanja na one do sebe, da bi opstao. Svi zavisimo od mreže, to je veliki okean čvorova i užadi, spona i preseka, širokih puteva i slepih ulica. To je srce oktopusa.”

Kada je pisala ovaj tekst o svojim namerama, daleke 2011, tadašnja posada Fijuka verovatno nije ni slutila neke od kasnijih ishoda. Nešto od toga su odmah počeli da ostvaruju i na tome vredno rade i danas: kroz milion radionica, izložbi, putovanja, povezivanje s drugim ljudima i njihovo dalje povezivanje i nezavisno od njih. Mreža o kojoj govore zaista postoji; to je manje-više nevidljiva scena malih i autonomnih produkcija, uglavnom grafičkih, stripovskih, knjiških i muzičkih, koja pulsira širom Evrope. Nevidljivo za one pikiraju na mejnstrim kanale, njihove fondove i neko ugledno mesto u ovoj svinjariji (društvu), ali sasvim vidljivo i stvarno za njih same. I to traje već prilično dugo. Kao deo toga, Fijuk je u Zemunu pokrenuo i Matrijaršiju i MKC Kombinat (potražiti na FB). Ali, sve do prvog beogradskog Fijuka, u jesen 2015, nedostajalo je ono što je za sve male produkcije – iz bilo koje sredine, u iole redovnim uslovima (dakle, ako nije Hirošima 1945. ili Sirija danas) – od vitalnog značaja: prilika za 1) redovnu, 2) direktnu distribuciju. To je zaživelo, traje već godinu i po dana, i nastavlja da se razvija. Sada počinje i Fijuk-Zagreb.
Ne znamo kako će biti, ali tu smo da probamo. Fijuk je zakazan za subotu, 22. IV, u Galeriji Greta, na Ilici (br. 92). Skoro idealna lokacija i zdanje, s dva velika oka koja gledaju pravo na ulicu, iako je sam prostor mnogo manji od onog kojim raspolažemo u BG. Ali, to je nebitno: bitno je da se proba i da se oni koji tamo rade nešto sa rečima, idejama i slikama prepoznaju u tome. Ili, kao što je Fijuk-ZG naglasio u svojoj najavi:

“Fijuk je sajam malih izdavača ― onih koji tiskaju / printaju / fotokopiraju / umnažaju dakle objavljuju knjige, stripove, časopise, fanzine, tejpove, plakate… Izdavali bi ih i kad bi se sve potpore ovog svijeta ukinule (tim češće!), sve državne institucije propale (tim više!) i raspali se svi reguralni distribucijski lanci (tim šire!). Fijuk je direktna distribucija i direktni kontakt.”

Ako je nekome stalo do toga, stvar će živeti – ovde, u Zagrebu, bilo gde, pod ovim ili onim imenom. Ako takvih nema ili su mnogo kilavi ili čekaju da im neko drugi obezbedi uslove, onda neće. Ali, mi ćemo opet pokušati nešto drugo, jer nam se sve ovo još uvek radi.

U najavi možete videti ko su organizatori i ponešto o tome kako je sve krenulo. Lela, iz MAZ-a – Mreže antifašistkinja Zagreba, čija sjajna posada pokreće celu stvar i vodi računa o svim detaljima – previše toga je pripisala meni, koji prstom nisam mrdnuo oko svega toga, osim što sam redovno pisao o Fijuku, ona to pratila, da bi onda sve doživela i na licu mesta. A tu na licu mesta, sve se desilo samo zahvaljujući istrajnosti Fijukovaca:

“… Priča ide ovako: bili smo na Fijuku u Beogradu, otprilike u vrijeme održavanja onog velikog Sajma (oktobar 2016). Mi smo došli na ovaj ‘manji’ i bilo je drama dobro. Aleksa je rekao ― ajde da radite Fijuk Zagreb, mnogo je dobra priča. Popili smo par rundi piva u Matrijaršiji u Zemunu, prespavali par dana u Zagrebu ― i odlučili da Fijučemo.”

Fijuk-BG je u stvari vrlo šarena ekipa (stalno jezgro, s manje-više stalnim boravištem u Zemunu, pored nekoliko urođenika iz Zemuna i s Novog Beograda, čine ljudi iz Pančeva, Zagreba, Francuske – čak i par njih iz Beograda!), s mnogo prijatelja baš u Zagrebu. Neki od njih su više puta dolazili na Fijuk, najčešće Hof, a sad skoro i legendarni Zdena (“Slušaj najglasnije” i “Bratstvo duša”, samo na FB), pionir i veteran nezavisnog izdavaštva, bez koga bi Fijuk-ZG bio nezamisliv. Ali, sticajem okolnosti, tamo je sve prva potegnula Lela, uz bezrezervnu podršku svojih prijatelja i prijateljica iz MAZ-a.

Tamo i ovde imamo potpuno različite situacije, ljude, ton, ideje, štimung, pristup. Ovde u Beogradu, sve ostaje prilično haotično i rasklimatano; ko u tome vidi slabost, neka utehu potraži u Institutu za robotiku. Istina, sve to ume da bude i naporno, ume i da ugrozi celu stvar, ne razumemo se uvek i u svemu, ali takav je život, saradnja između različitih i autonomnih ljudi to podrazumeva. Oni tamo, zategnuti ko torepdo. Ali, torpedo od krvi i mesa, koji puca od želje da raznese učmalost još jednog lenjog i narcisoidnog grada (jedna od sličnosti sa Beogradom). A nešto konkretnije, da onima koji zaista rade nešto, pruži makar jednu redovnu priliku za direktan kontakt, kako sa ljudima koji se u tome mogu prepoznati, tako i sa srodnim pokušajima. To onda može da vodi dalje.

Bitna je, dakle, ideja, koju Fijuk nije patentirao, ali koju je ovde jasno demonstrirao: direktna distribucija, direktan kontakt. U manjim sredinama, nešto slično se može raditi u regionalnim okvirima – ili, ako ne na lokalnim, samoorganizovanim bazarima, onda u karavanima. Ali, ne znam, sve zavisi od toga da li se uopšte radi nešto za šta bi taj okvir bio potreban. Naziv je, naravno, stvar igre i izbora; samo što je to “Fijuk” zvučalo dovoljno dobro i blesavo i njima u Zagrebu.

Prvi put može biti bilo kako: dobro, loše, osrednje, fenomenalno. Ali, neki zaključci se mogu izvući tek posle nekoliko uzastopnih pokušaja, možda tek posle godinu dana. Samo ako se izdrži i ima uslova. 

To je, dakle, situacija: sledi Fijuk-Beograd, sad u petak, 14. IV, u Domu sindikata, CUK Imago (od 17–23h). Onda Fijuk-Zagreb, u subotu, 22. IV, u Galeriji Greta (od 12:00 do 00:00 h!).

Poželimo sreću Fijuku i vidimo se uskoro, nadamo se, i ovde i tamo!

Toliko u ovom javljanju, hvala na pažnji, živeli, ćao

a.

Leave a Reply