U nedjelju 5.7. u organizaciji Živ Žar Žur-a u Attacku je nastupao bend Daikaiju.
Video zapis s koncerta.
Prošle godine u listopadu po prvi puta nas je posjetio bend Daikaiju, tada su svirali zajedno s bendom Threesome u Vintage Industrial Baru. Ja ih nažalost tada nisam gledao jer nisam bio u Zagrebu, ali su zato kolege sa sajta i prijatelji bili na gigu i vadili mi poslije mast još neko vrijeme s pričom kako je bilo dobro, a i naslovi na drugim portalima u stilu „najbolji koncert godine“ su mi te priče samo potvrdili. Kasnije sam malo bacio uho na ovaj bend, al da se ne lažemo, nisu me oduševili. Zvuče dobro, ali ništa previše originalno, njihov zvuk se bazira na surf glazbi, uz malo nabrijanije i brže punk i metal rifove. Zvuče na tragu bendova kao što su Man Or Astro-Men? i Satan Pilgrim’s i nije mi bilo baš najjasnije zašto su ljudi toliko bili oduševljeni njihovim nastupom u Vintage-u, a pošto mi se otvorila nova prilika za popravni ispit došao sam u Attack na njihov koncert.
Samim dolaskom u dvorište Medike mogao sam pretpostaviti da će bit veselo na gigu. Kao prvo, bila je nedjelja kada obično i nema previše ljudi na koncertima, ali je ovaj put dvorište bilo puno posjetitelja. Kao drugo, mislim da se ekipa uhvatila na priču o „koncertu godine“, a kao treće, upad je bio besplatan, naravno uz dobrovoljne donacije što je uobičajeno na koncertima u organizaciji Živ Žar Žura, a što je i garantiralo da će dobar dio ljudi stvarno ući na koncert.
U nekom trenutku, dok sam čavrljao u dvorištu s prijateljima, pojavila su se tri lika s kabuki maskama, počeli su migoljiti oko ljudi i povlačiti ih usput u klub na koncert. Naravno to su bili članovi benda Daikaiju. U trenu se klub napunio i započeo je šou. Odmah na samom početku gitarist ulazi u publiku i tijekom čitavog nastupa teško ga je uopće pratiti jer ga ima posvuda, i ne samo to, nego mu olako od ruke ide i manipuliranje s posjetiteljima. Malo ga publika nosi na rukama, malo ih posjeda po podu oko njega, a cijelo to vrijeme svira gitaru, dok basist i bubnjar prvu polovinu koncerta uglavnom provode na pozornici. Već za vrijeme prve polovine nastupa mi je bilo jasno zašto je ovaj bend oduševio publiku prvi puta. Nije bila stvar u kvaliteti njihovog sviranja, već u energiji kojom ovaj bend jednostavno pršti, a stupanj euforije koji je uslijedio u drugoj polovici koncerta mogu postići samo rijetki bendovi.
Usred svirke spustili su, uz pomoć publike, kompletan set bubnjeva nasred kluba i bend je nastavio sa svirkom. U trenutku kada je bubnjar polio svoje činele benzinom, zapalio ih i tako nastavio svirati usred kluba u kojem je (i bez vatre) bilo 40 plus stupnjeva, publika je jednostavno ušla u stadij transa. Vatra je iz nas izvukla ono nešto iskonsko, znoj se cijedio u potocima, pivo šprica na sve strane, gitaristu i basistu se nosi na rukama po cijelom klubu, ljudi ima posvuda, i na podiju, i na pozornici, a u nekim trenucima i sama publika dobiva priliku zasvirati s bendom. Sve u svemu kaos. I kao vrhunac ludila, na zahtjev bubnjara, publika ga na ruke podiže s kompletnim setom bubnjeva i nosi po klubu dok svira, a tako se nešto stvarno rijetko može vidjeti uživo. Tako uz još jedno polijevanje instrumenata benzinom i paljenje istih polagano završava i ova koncertna večer.
Ovo mi nije najbolji koncert ove godine, ali definitivno za sada spada među prva tri i preporučam svima da ih pogledaju uživo bez obzira voljeli surf glazbu ili ne. Priča se da će i na slijedećoj turneji svratiti ponovo do nas, pa se nadam da je skupljena i neka respektabilna cifrica od donacija, jer to bend Daikaiju definitivno zaslužuje.
Joža
photos by Kristijan Smok (more photos here: http://kristijansmok.blogspot.com/2015/07/daikaiju-sad.html )
video by Joža
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.