Nakon fino složenog derneka u Čvari i krijesova na savskom nasipu za 70. obljetnicu oslobođenja Zagreba (http://subsite.hr/2015/05/6-antifa-night-i-trnjanski-kresovi/), ekipa iz Torpedo Syndicatea nije propustila priliku da još jednim glasnim gigom obilježi i Dan antifašističke borbe i u isto vrijeme opali zvonku šamarčinu mnogoglavoj fašističkoj hidri koja sve snažnije guši hrvatsko društvo. U suradnji s klubom Attack, Torpedovci su večer prije Dana antifašističke borbe uljepšali svirkom velikana njemačke anti-fa scene, Stage Bottles, uz bratsku podršku ivanićgradskih Bootstock i zagrepčana SpokOi.

Video zapis s koncerta.

 

Izmoždeni i izranjavani od subotnje fešte u Grey Roomu u režiji FNC Diverzanata (http://subsite.hr/2015/06/fnc-diverzat-shoot-me-wendy-i-maksimalni-rokenrol-u-grey-room-u/), ove smo večeri odlučili zamijeniti dvorišno opijanje – vinobran iz plastičnjača – gospodskim pristupom – pivom sa šanka (pohvala Attacku na raznolikosti izbora, pogotovo na držanju prefinog Staročeškog crvenog). Ovakav pristup izlasku u Štaciju nije samo blagotvoran na jetru već dopušta trezveno i neometano uživanje u svim predgrupama, kojih je ovaj put, kako rekoh, bilo dvije. Prvi su se na binu popeli domaći dečki SpokOi, novo ime na ZGB Oi! sceni (scena je tu malo jaka riječ pošto mi osim Šanka i Ciroze Jetre ne pada na pamet niti jedno drugo ime). Kako kažu u najavi ” Čistokrvan otočki Oi! kakav i treba biti ala Business, Blitz i Cock Sparrer! Antisistemski i radnički, acab, ulica, piva i oi!” i s tim se potpuno slažem. Nema tu puno mozganja i kerefeka, pjesme SpokOi-a klasične su i jednostavne napitnice drugarstvu, pivu i ulici, dok pjevač Martin izgleda kao da je ispao iz foto-knjige Skinhead Nicka Knighta ili iz nekog romana Johna Kinga. Dečki su svirački uigrani i s glazbene strane stvari problema nije bilo, iako im se u scenskom nastupu još može detektirati mala napetost. No s obzirom da su relativno mlad bend to i nije tako strašno. Vjerujem da će s vremenom nestati i te nesigurnosti, a dotad, ako već niste, bacite uho na njihov prvi demo: http://www.mediafire.com/download/vliv1cs007mslwa/SpokOi%21+-+Demo.rar.

 

Nakon što su SpokOi nastup završili obradom ”What I Am” od Skinflicks-a, a mi obavili piš-pauzu i šetnju do šanka, Sanjice i još jedne ledene crvene Staročeške, sa svirkom započinju Bootstock iz Ivanić Grada. U njihovom se nastupu, a pogotovo po frontmenovu samouvjerenom šepirenju i zauzimanju garda visoko na drvenim kutijama tik do publike jasno vidi da imaju gro sviračkih utakmica u nogama, a kako sam tek nakon koncerta saznao ovo im je bio jedan od posljednjih nastupa u karijeri jer ih druge obaveze sprječavaju u daljnjem aktivnom bavljenju glazbom. Šteta jer su oduševili i mene i sve prisutne svojom nesputanom energijom, zajebantskim ali iskrenim tekstovima, te ponajviše stvarno dobrim vlastitim stvarima koje su također većinom ukalupljene u tragovima što su ih ostavili bendovi kao što su Cock Sparrer, Cockney Rejects, Sham 69, 4-Skins i mnogi slični klasični engleski Oi!/punk bendovi. Osobno sam se najviše oduševio kad su pred kraj nastupa odsvirali dvije obrade ska/reggae klasika – “54-46 (That’s My Number)” od Toots & The Maytalsa i ”007 (Shanty Town)” od Desmonda Dekkera. A sudeći i po ekstatičnoj reakciji cijele publike ovakvo ubacivanje nešto ”lakšeg” i veselijeg materijala u inače dosta jednostranu plejlistu bilo je pun pogodak. Našla se tu i obrada Bruisersa pa možemo zaključiti da su Bootstock ovom svirkom uspjeli u potpunosti zadovoljiti trojstvo Skinsa, Panxa i Rude Boysa obično prisutnih na ovakvim gigovima. Ostaje nam da poželimo dečkima sreću u daljnjem radu uz nadu da se neće ipak zauvijek ostaviti stvaranja i sviranja glazbe.

 

Pišanje. Šank. Staročeško. Stage Bottles! Kaos i naguravanje ispred šanka od prvog trenutka kad je Olaf upuhao zrak u svoj saksofon i natjerao ga na nesmiljeno pištanje i zavijanje. Pri kraju nastupa Bootstocka pomislio sam kako će se Bottlesi trebati dobrano potruditi kako bi nadmašili upravo viđeno i opravdali mjesto headlinera večeri, no moje su zle slutnje pale u vodu čim sam vidio s koliko srčanosti ova četvorica Nijemaca pristupaju svojoj glazbi. Neznam jesam li ikada svjedočio prolijevanju tolike količine znoja s nekog glazbenika kao što sam vidio da se cijedi s frontmena Olafa, ali stojeći ispod njega u prvom redu do bine morao sam stalno brisati njegov znoj sa sebe. U svakoj se prolivenoj kaplji osjetila energija, sol sadržana u ovim tekućim bombama sol je na ranu fašistima u Njemačkoj i svugdje, ranu koju im svojom glazbom bendovi poput Stage Bottlesa, No Respecta, Scrapyja, Toxpacka, Moscow Death Brigadea, Los Fastidiosa i nebrojenih drugih konstantno održavaju otvorenom i bolnom. Ozbiljni kakvi Nijemci već tradicionalno jesu, Stage Bottles ovu borbu pozicioniraju u političku arenu, pa, za razliku od prethodna dva benda koji se otvoreno ograđuju od političkih stajališta, oni svoje radikalno lijeve stavove konstantno i neskriveno iznose u svojim tekstovima. Nema tu rezigniranosti prema desnim naginjanjima, nedorečenosti ili dvosmislenosti – Stage Bottles dišu i žive antifašizam, antikapitalizam i borbu za radnog čovjeka.

 

Samo jedan pogled na Olafa u njegovim štreberskim naočalicama dok se grčevito izvija na stejđu i furiozno puše u svoj sax dovoljan je da se svatko uvjeri u iskrenost njegovih stavova. Aproprijacijom ”Solidarity” od Angelic Upstartsa, himne poljskim radnicima koju obavezno izvode na svojim nastupima, Stage Bottlesi ne samo da potvrđuju na kojoj strani barikade stoje, već pokušavaju utuviti u glave svih koji žele slušati da je zajedništvo bitnije od svega, kako na koncertima u mosh pitu i zajedničkom singalonganju, tako i na prosvjedima protiv nebrojenih zala ovog modernog neoliberalnog društva u kojem danas živimo. Poslušajte ih!

 

Nenad Lukač

 

photos & video by Joža

 

https://www.facebook.com/pages/Stage-Bottles/126910924051913?fref=ts

https://www.facebook.com/pages/Bootstock/126095360905838

https://www.facebook.com/pages/SpokOi/736838473044148