Radno vrijeme

utorak-petak 12-19h

subota 11-13h

Otvorenje izlozbe 14.11. u 20h

Mangelos, Tomislav Gotovac, Mladen Stilinović, Sanja Iveković, Dalibor Martinis, Sven Stilinović, Vlado Martek, Igor Grubić, Goran Trbuljak

Shakespeare među nama

Devetero umjetnika sa zagrebačke umjetničke scene predstavlja svoje radove koji za reference imaju ideje drugih umjetnika, književnika, filozofa, psihoanalitičara, fizičara, režisera, muzičara, teoretičara filmske i video umjetnosti…  Radovi su nastali u rasponu od 1960-ih godina do danas, afirmiraju erudiciju i maštu umjetnika i traže angažman gledatelja od kojeg se očekuje da, kao i umjetnik, poznaje druge autore jer upravo oni tvore kontekst za nove poruke pojedinih djela.

Dio umjetnika negira ili ironizira temu vlastitog interesa i polemizira sa svojim izvorom. Mangelosovi Manifesti imaju uporište u različitim humanističkim i znanstvenim disciplinama. Mangelos se sa samosviješću filozofa skeptika koji je posumnjao u umjetnost sporio s čitavom plejadom likova svodeći svoje misli na kratke i precizne, ili, kako je sam rekao, “superwittgensteinovske” teze, ispisujući ih na drvenim tablama, globusima i knjižicama. 

Drugi radovi na izložbi nisu tako skloni kritici. Ludički elementi česti su kod medijskog umjetnika Dalibora Martinisa koji je upaljeni televizor objesio sa stropa i prekrio ga crnom krpom “kako bi propjevao kao kanarinac”, i posvetio ga Johnu Cageu. Sven Stilinović ironizira tautološke konceptualne radove Josepha Kosutha fotografijom Kosuthovi zubi, a citati Ludwiga Wittgensteina koje je ispisao na mesarskim daskama poslužili su Mladenu Stilinoviću u igri imenovanja i “političke  korektnosti” u  My Sweet Little Lamb.

Gotovčevi autoportreti iz 1960-ih hommage su  ruskim ratnim i američkim detektivskim filmovima, francuskom pjesniku Jacquesu Prévertu, piscu scenarija i drugima. Oni su neka vrsta fotografskih eseja o filmskom mediju.

Video Chanoyu Sanje Iveković i Dalibora Martinisa kroz “čitanje”  Kakuza Okakure, koji piše o osnovama tradicionalne ceremonije ispijanja čaja, otkriva zen u scenama iz suvremenog života. Estetska i značenjska interakcija proizvodi se unutar samog djela i pokazuje kako umjetnik čita povijest i kako se u nju uključuje.

Vlado Martek “preveo” je niz poetskih situacija u područje likovnoga. Njegova je “poezija krenula u akciju”: poetskim agitacijama na ulici pozivao je ljude na čitanje Majakovskog, Rimabauda, Mallarméa i drugih; od snijega u šumi podigao je spomenik André Bretonu; konturama europskih država u svojim slikama i grafikama razvijao je složene naracije o crvenom Balkanu – melting potu kravavih kraljeva, komičnih i romantičnih shakespearijanskih junaka – okruženom zemljama označenima imenima njihovih civilizacijskih dosega: estetike, psihoanalize, lingvistike, antropologije, filozofije i etike u Shakespeare među nama.

Umjetnici tijelo postavljaju u odnos prema tekstu. Fotografiju svoga zavezang tijela Sven Stilinović jukstaponira tekstovima Karla Marxa upućujući na slobodarske tradicije anarhizma, dok Mladen Stilinović u Donjem rakursu nudi svoju interpretaciju uputa koje je u Filmskom jeziku dao teoretičar filma Jerzy Plazewski.

Pozivajući se na Marchela Duchampa Goran Trbuljak u svom radu Wow, Wow i ready-made proglašava sve frameove iz filmova koje je snimio za ready-made: “Godard je rekao da je film istina 24 puta u sekundi, Haneke da je to laž 24 puta u sekundi, dok je film za mene 24 snimljena ready-madea u sekundi.”

I na kraju Igor Grubić, umjetnik mlađe generacije, u radu Crvena eskadrila – Slobodni let poezije, vraća priču na početak referirajući se na poetske agitacije Vlade Marteka iz 1970-ih akcijom bacanja papirnatih aviona s pjesmama koje je stariji umjetnik za njega odabrao.

Kompleksnost radova proizlazi iz širine interesa ovih umjetnika, iz njihovih kritičkih i analitičkih stavova, citiranja, aludiranja, evociranja, iz reminiscencija …

Branka Stipančić