Ovog četvrtka, 12. travnja, bili smo i u Vintage Industrial Baru na koncertu benda Trobecove krušne peći.
Video zapis s koncerta.
Pošto je večeras u gradu bilo dosta zanimljivih zbivanja, pokušali smo spojiti dva događaja, prvo smo otišli u Mediku na koncert berlinskih math rock bendova Goshawk i Grimény, a zatim smo trkom odjurili do Vintage Industrial Bara, a pošto još uvijek nemamo Isusove moći (ali ima vremena, doći će i taj dan) propustili smo Brujače čiji je nastup bio prije Trobeca.
Mislim da nije potrebno da pišem previše o povijesti ovog benda, oni koji će pročitati ovaj tekst ionako najvjerojatnije znaju već podosta o ovom kultnom zagrebačkom bendu, a za one koji ne znaju evo par crtica o njima. Ovaj avangardni post punk bend nastao je ’81., aktivno su svirali do ’87. i u tom periodi su izdali samo par demo snimaka, a tek ’92. im je posthumno izdan službeni album za izdavačku kuću Kekere Aquarium. Njihovi članovi su u međuvremenu svirali u bendovima Brujači i Viva Glorio, ne bi li se ponovo okupili prije pet godina kada im je u suradnji preko deset nezavisnih izdavačkih kuća napokon izašla i ploča “S mukom žvaču trubadurov vrat“. U međuvremenu su izdali još jedan album imenom “Ether“ za Dirty Old Label i nerijetko ih možete vidjeti na pozornicama klubova u, kako se to sada popularno zove, regiji.
Ušavši u klub vidimo da je već prilično užarena atmosfera, ori se pjesma “Skriveni maglom“ i doznajem da su Trobeci na pozornici već nekih petnaestak minuta, dim se širi prostorijom, znoj se slijeva s mnogih lica i publika neartikulirano pleše. Zauzimam položaj odmah ispred pozornice i prepuštam se ovom pozitivnom ludilu u potpunosti.
Pod je bio već sav slijepljen od prolivenih piva, a bilo je i ponešto stakla od razbijenih boca, jedan dio publike blijedo promatra bend, ne znajući što ih je snašlo, dok drugi euforično, u transu, prati ritam benda i njihovog frontmena koji je više vremena dole s publikom, nego na samoj pozornici. U ovom bendu su uglavnom pjevač i gitarist zaduženi za šou program (naguravanje, valjanje po podu i razne kerefeke), dok ih ostatak benda uglavnom prilično staloženo prati na svojim instrumentima. Tijekom večeri odsvirali su petnaestak stvari, među ostalim mogli smo čuti “Čovjek bez lica“, “Đavo je bio vruć“, “Ples“ i “Armija“, ne bi li svoj službeni dio nastupa završili epskom pjesmom “Moj slučaj“.
Pošto sam bio u prvom redu imao sam priliku vidjeti njihovu set listu, na kojoj su ostale još dvije stvari, pa mi je bilo logično da će se ubrzo vratiti na bis, jer je atmosfera bila poprilično nabrijana, ali da se ta priča slučajno ne bi izjalovila pobrinuo se njihov prijatelj Jinx koji se popeo na pozornicu i poveo publiku na skandiranje. I naravno, izašli su ponovo i odsvirali su nam čak tri pjesme, a ne samo one dvije s liste. Sve u svemu, još jedan odličan koncert benda kojeg očito godine nisu nimalo pojele, dapače, svaki puta su mi sve bolji i bolji i nadam se da ih nikada ni neće.
Joža
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.