27. Monteparadiso Hardcore Punk Fest u Puli

Ovaj vikend, 2. i 3. kolovoza, bili smo u Puli na 27. Monteparadiso Hardcore Punk Festivalu.

Video zapis s druge večeri festivala.

Prošle su tri godine od naše zadnje posjete ovom festivalu i ove godine smo se malo nećkali hoćemo li ići pošto smo samo tjedan dana ranije bili u Rojcu na koncertu Negative Approacha, ali kada nam se javio naš dragi prijatelj Peppers sa spikom da bi on baš išao i da bi vozio nije nam trebalo puno Sanji i meni da pristanemo na ovu nemoralnu ponudu. Prvu večer festivala, četvrtak 1. kolovoza, kada su nastupali bendovi Fried Brain, The Seeker, Octopoulpe, Hexis, Career Suicide i The Arson Project smo propustili i na put prema Puli krećemo u petak. Kako smo se počeli približavati istarskom ipsilonu tako je vrijeme postajalo sve gore i gore, nebo se jednostavno srušilo na nas, dolazimo ispred Rojca oko 21 sat i u tom trenu se još uopće ne zna hoće li se ova večer festivala održati pošto još uvijek kiša ne prestaje i ubrzo doznajemo da se koncert seli u klub što je kod nekih izazvalo mišljenje, o ne, krepat ćemo od vrućine unutra, dok smo mi bili baš zadovoljni s tim da će se koncert ipak održati. Pošto je sve kasnilo preko sat vremena, a postoji deadline do kada se može svirati u Rojcu svim bendovima je za pet do deset minuta bila skraćena satnica ne bi li se ipak izredalo svih sedam bendova koji nastupaju ove večeri. Dok smo se mi ispozdravljali i nazdravili sa svima koje smo sreli u klub ulazim na sam kraj prvog benda, a to je ove večeri bio bend Adacta, bend iz Bratislave koji već zadnjih par dana u kombinaciji s bendom Adrestia obilazi naše krajeve.

Nakon kratke pauze pozornicu zauzima talijanski bend Confine. Ovaj relativno mladi bend je očito prilično popularan kod lokalne publike, jer se dalo primijetiti da se ekipa već za vrijeme njihovog nastupa dala u pogo i singalong, pa je tako venecijski hardcore punk s elementima grind/thrasha protutnjao kroz klub dosta energično.

Oko jedanaest sati pozornicu zauzima slovenski bend Human Host Body. U igri je bend iz Kopra koji je stalno u pokretu, iza sebe imaju već masu turneja, a i svirali su na manje-više svim hardcore i metal punk festivalima u okolici. Večeras su nam priuštili još jedan kvalitetan petnaestak minuta dug set, baš moćno.

I onda je na red došao nastup zagrebačkog benda Kurve. Ako se mene pita najbolje prihvaćen bend na ova dva dana festivala, znači od prve do zadnje stvari pogo, stagediving, crowdsurfing, singalong, nema šta nema, ne prestaju. Bend se nosi na rukama, ekipa pada na sve strane, jednostavno čista garage d-beat r’n’r hardcore punkčina koja je u klubu odjeknula poput bombe, to je to, nema dalje.

Ubrzo na red dolazi Švedski bend Adrestia. Nakon nastupa Kurvi bi svakom bendu bilo teško dostići taj level ludila koji se malo prije odvio, ali pošto ovo ipak nije bilo neko natjecanje Adrestia je malo po malo do kraja koncerta ponovo privukla publiku u klub i uz svoj d-beat crust punk navukla ekipu na još malo punk vratolomija, skroz solidan nastup.

Oko pola dva pozornicu zauzima još jedan zagrebački bend, a to je Eke Buba. Oni su i inače poznati po dosta kratkim nastupima, a večeras su oderali možda jedan od najkraćih, desetak minuta najbrže moguće speed punk rokačine, dovoljno da se ekipa izdivlja na najjače.

I za kraj drugog dana festivala ostao nam je bend Olotila. Po stažu najstariji bend ove večeri, postoje već dvadeset i sedam godina. Ovaj Finski hardcore punk podebljan saksofonom po malo nam je izbijao posljednje atome snage što ne znači da se druženje nakon giga nije nastavilo do ranojutarnjih sati.

Nakon već uobičajeno kratkog festivalskog beauty sleepa dan provodimo uglavnom na plaži Verudela pržeći se na suncu i kupajući se pošto su se oblaci koji su sinoć posjetili širi prostor Istre razbježali.

Video zapis s treće večeri festivala.

Pošto je prošle večeri na festu bilo ljudi taman da se napuni klub bio sam malo skeptičan na što će ličiti zadnji dan festa u dvorištu, ne mogu reći da se okupila baš neka masetina posjetitelja, ali je ipak bio dovoljan broj ljudi da se održi skroz solidna fešta i već za vrijeme prvog benda, CC iz Zagreba i uz njihov nabrijani crossover hardcore punk započele su prilično žestoke punk vratolomije, obećavajući početak kraja festivala.

Ubrzo nakon CC-a pozornicu zauzimaju Japanci, bend Alkasilka. Iskreno za njih nisam nikada čuo, što nije niti toliko čudno, jer postoje tek od 2015., ali moram priznat da su mi bili jedno od najugodnijih iznenađenja festivala. Ekipica je spojila hardcore punk s gipsy folk i ska elementima i večeras odradila jedan od energičnijih nastupa, a posebno se istaknuo njihov pjevač koji kao da ima feferon u dupetu i teško ga se može pratiti, jer tip skače, pentra se po konstrukcijama od pozornice, trči kroz publika, uglavnom, ima ga po svugdje, ako se nađete u prilici svakako čekirajte ovaj bend iz Okinawe.

Nakon kraće pauze red je došao i na lokalni bend iz Pule, Sake. Ovaj bend postoji osamnaest godina i ove večeri su nam priuštili sasvim pristojan polusatni punk set nakon kojeg su štafetu prepustili još jednom domaćem bendu Tito’s Bojs.

Tito’s Bojs su Istarski bend za koji sam iskreno mislio da više ne postoji. Prošlo je dvadeset godina od kada su nastali, imaju tri izdanja i evo u malo drugačijoj postavi nastavili su muzicirati i večeras su nam odrokali dvadesetak minuta dug punk rock set.

Malo prije ponoći red je došao na Kraljevački bend Totalni Promašaj. Ovaj bend je žario i palio ovim prostorima tijekom devedesetih nakon čega su objesili rukavice o klin i u zadnjih cirka pet godina opet po malo sviruckaju. Večeras su kroz pola sata svirke prošarali svojim angažiranim hardcore punk repertoarom, a među ostalim odsvirali su i obradu pjesme “Preko zidova nacionalizma i rata“ bratskog im benda Hoću?Neću!, sve u svemu, održali su prilično solidan nastup.

Uslijedio je po stažu definitivno najstariji bend na ovogodišnjem izdanju Monteparadisa, a to je Raw Power. U igri je Talijanski bend koji postoji još od davne 1981.. Sa skoro četrdeset godina u dupetu dokazali su nam da kod nekih bendova godine ne stvaraju nikakav problem i oderali najžešći nastup ove večeri. Publika je bila u konstantnom muvingu, pogo i stagediving nisu prestajali, a za vrijeme jedne od njihovih poznatijih pjesama “State Oppression“, publika je zaposjela pozornicu i nastao je totalni kaos kojeg su dodatno začinili pjesmom „Ace Of Spades“ obradom benda Motorhead i tako završili svoj nastup, prava old school hardcore rokačina.

I za kraj festivala ostao nam je njemački bend Stage Bottles. Ovaj bend je već u više navrata posjetio naše krajeve i imaju već poprilično veliku fan bazu, tako da ih večeras nisu gledali samo uobičajeni posjetitelji Monteparadiso festivala, nego je bilo i ekipe koja je potegla na fest samo zbog njih. Oni su nam večeras priuštili četrdesetak minuta street punk i oi zvuka podebljanog zvukom saksofona, izredali su manje-više sve svoje poznatije stvari, publika ih je ispratila uz pogo, singalong i paljenje baklja, a za kraj su nam ostavili pjesmu “Solidarity“ obradu benda Angelic Upstarts i svoju najpoznatiju stvar “Sometimes Antisocial But Always Antifascist“. Jedan baš kvalitetan kraj festivala.

Za razliku od prošle večeri nismo dočekali zoru, pregorjele su nam baterije poslije četiri sata i nakon što nas je ujutro probudio žamor i mene osobno rečenica: “Sve po pet kuna, tri za deset“ sjetili smo se da se ispred Rojca nedjeljom održava buvljak i da to možda ipak nije neko najsretnije mjesto za spavanje, pa smo se nakon doručka/ručka u Markatu pomalo zaputili kućama. Još jedan Monteparadiso u dupetu, siguran sam da ćemo se vidjeti opet, živjeli.

Joža

https://www.facebook.com/adactaband/

https://www.facebook.com/Adrestiaofficial/

https://www.facebook.com/confinehc/

https://www.facebook.com/humanhostbody/

https://www.facebook.com/kurvezg/

https://doomtownrecords.bandcamp.com/album/rat-bite-cs

https://www.facebook.com/olotila2019/

https://www.facebook.com/cchcpunk/

https://www.facebook.com/sake.hr/

https://www.facebook.com/alkslk/

https://www.facebook.com/Raw-Power-36776807466/