Ovog četvrtka, 29. studenog, bili smo u galeriji Laval Nugent na otvaranju izložbe “Diskretni šarm Jugoslavije” Borisa Stapića.

“Boris Stapić se prvi put pojavio 1977. u Sarajevu, bivša SFRJ, sadašnja BiH. Tokom adolescentskih godina, čitajući knjige i stripove odlučio se za poziv grafičkog dizajnera i ilustratora. Školovao se u Zagrebu i Sarajevu, na ŠPUD-u i ALU. Radio je poslove grafičkog dizajnera, storyboard, UI i koncept artista za brojne agencije, produkcijske i izdavačke kuće (McCann Erickson Sarajevo, BH Pošta, Fabrika Sarajevo, TripleClaim Game Collective, Buybook). Autodidatk na poljima antropologije i socijalnih znanosti. Govori engleski. Hobiji: sakupljanje stripova, pop trivija, začinjena jela.”

Iz autorovog statementa povodom izložbe “Diskretni šarm Jugoslavije”:

“Serija autorskih alternativnih postera jugoslavenske filmske produkcije “Diskretni šarm Jugoslavije” nastala je kao reakcija na nastupajuće trendove dokidanja zajedničke kulture sjećanja post-jugoslavenskih društava, politike historijskog revizionizma te procesima autocenzure vlastitih intimnih historija u kontekstu novouspostavljenih država i novih društvenih odnosa. 

Kriterij selekcije filmskih produkcija zajedničke nam bivše države je potpuno slobodan i proizvoljan izbor koji nije diktiran odnosom klijent/naručilac – dizajner/prekarni radnik, već predstavlja osobni uvid u neke filmove iz perioda dječaštva koji su ostavili snažan dojam na mene u formativnim godinama. Generacije stasale u novonastalim društvenim zajednicama koje se distanciraju od bogate zajedničke kulturne baštine ostaju zakinute za proizvode autentične i samosvojne umjetnosti i pop kulture, koja raspeta u okolnostima između neoliberalne ekonomije i tržišne logike i reuspostavljanja predmodernističkih nacionalnih kulturnih obrazaca kao kanona više nije (ili je to sve manje kako vrijeme odmiče) u stanju danas i ovdje proizvesti kvalitetna dostignuća na polju sistemskih kolektivnih umjetničkih praksi. 
I dok su artefakti socijalističkog perioda ostavljeni na reinterpretaciju i iščitavanje historičarima umjetnosti, sociolozima, antropolozima i teoretičarima sa “Zapada”, a u duhu neokolonijalnih praksi, eksproprijacije i komodifikacije identiteta, na terenu su istovremeno djelatni mehanizmi potiranja tekovina istog, u svrhu reispisivanja i reprogramiranja nacionalnih identiteta. Emancipatorske, progresivne i slobodarske ideje prethodnog perioda, vidljive u svim aspektima društva: arhitekturi, filmu, književnosti, živoj i autentičnoj umjetničkoj produkciji, danas su uglavnom prepuštene nebrizi i propadanju.” 

Izložba je otvorena do 13. prosinca.

photos by Joža