Wolves In The Throne Room i Wiegedood započeli turneju u Vintage Industrial Baru

Ove srijede, 15. studenog, bili smo u Vintageu na koncertu bendova Wolves In The Throne Room i Wiegedood. Pošto nikad nemam blage veze kako započeti tekst, napravio sam to školski kao kolega Joža :). No da, sad kad sam se napokon otrijeznio i došao k sebi, vrijeme je da napišem pokoju riječ o gigu. Već oko sedmice našao sam se s frendom da ne ubije staru pa smo pohrlili u prvi dućan po potrepštine za sveti eliksir zvan bambolini. Zagrijavanje za gig započeli smo u prostorijama kluba Attack uz vatricu, čašicu razgovora u super društvu i naravno blek metal. U jednom momentu pogledao sam na sat i u jebote, 21:20 je gig počinje za deset minuta. Brže bolje smo se popakirali, zatvorili klub i pobjegli putem Vintage-a.

Video zapis s koncerta.

Naravno, kad smo došli prvi bend Wiegedood naveliko je već svirao u ok popunjenom klubu. Radi se o belgijskom post blek metal bendu koji postoji od 2014. godine. A sada, prije nego svi vi veliki zli blekeri zakolutate očima na „post blek metal“ i poželite mi dugu i bolnu smrt, dopustite mi da Vam objasnim zašto sam to tako napisao. Koliko god i sam mrzim riječ „post“ i sere mi se od „post“ bendova, mislim da upravo ta riječ dobro opisuje ovu belgijsku trojku jer su mi iz ovih par stvari što sam doživio (velim par stvari jer sam kasnio jebiga…) rifovski bili preteški da bi bili atmosferični blek metal a s druge strane pre atmosferični da bi bili trve, grim, ilitiga „the real shit“ blek metal. Scenski malo ukočeni i dosadnjikavi (lako moguće i zbog činjenice da je lajt u klubu bio neoprostivo užasan) no muzički fakat dosta dobri. Fenomenalni, snažni rifovi na gitarama u kombinaciji s bubnjarom koji zna kaj dela oduševili su me do te razine da sam se čak dan nakon sjetio benda i liječio mamurluk njime. Što je čudno, jer u velikoj većini slučajeva kad vidim „smrt“ u imenu benda novijeg datuma samo preskočim i odjebem to. Možda zbog činjenice da se u zadnje vrijeme iz dana u dan, tona i tona novih bendova rađa pod etiketom blek metala što je totalan bulšit jer 80% tih istih bendova nije i nema ni B od blek metala u sebi, ili pak zbog činjenice da mi je pun kurac generičnih imena i kavera a osobno me ful male glupe sitnice mogu totalno ohladiti i isključiti od slušanja nečega što bi zaista moglo biti fantastično. To je recimo bio slučaj s Wiegedood-om. No eto, iznenadili su me, bravo dečki, samo tako!

Nakon njih na stejđ se penju Wolves In The Throne Room. Zadnji puta smo ih imali prilike gledati prije 6 godina u tvornici kada sam se morao svađat i vodit bolesno maloumne spike te naposljetku zakopat bulletbelt u obližnjem parku jer me idioti od redara nisu htjeli pustiti unutra s njim. Ovoga puta nisam imao takvih problema, fala kurcu, no taj su problem zato zamijenili drugi problemi kao što su „sad si ušo unutra i više ne smiješ van“ spike jer je ful teško nabavit jebeni žig ili narukvice ili koji god već kurac.

Also, koji jebeni kurac je s ovim fotografima?? Dođem na koncert, ili su svi u prvom redu, ima ih dvjesto i ponašaju se ko da su nedodirljivi i najbitniji na svijetu ili me odjednom fraer/ženska s fotičem od 150 kila izgura u tri pizde materine, zgazi po nogama, prolije me po faci, okine jednu faking fotku na scenu na kojoj se ne dešava apsolutno ništa specijalno niti spektakularno, okrene se i ponovno se zaleti u mene, isprolijeva me, zgazi, ode i još mi sere da kaj se guram. Bog te jebo ludi, stojim, pijem pivo i kriv sam. Inače stvarno nemam ništa protiv fotografa, čak da pače masu frendova su mi fotografi ali ovo u zadnje vrijeme prelazi granice normale. Nego da se napokon vratim na gig. Wolves In The Throne Room. Za one neupućene, Wolvesi sviraju zapravo dosta jedinstven blek metal. Na prvo slušanje se možete zajebat misleći kako je skandinavija u igri. No nije. Sjeverna faking amerika :dramabutton:. Nedugo im je izašao novi album pod nazivom „Thrice Woven“ gdje su se ponovo malo vratili svom kaskadijskom điru i korijenima. Gig su odradili odlično. Snažni, melodični rifovi isporučeni sa savršenom dozom distorzije sudaraju se i stvaraju tamne i mistične zvučne valove. Bubanj u odličnom tandemu s gitarama, raznovrstan, savršeno točni blastovi, kratki prijelazi koji te rokaju direkt u čelo. Kljave koje ne podnosim inače u bleku sjele ko budali šamarčina. Vokal odličan. Krajnji rezultat besprijekoran.

Što se zvuka u klubu tiče, ne znam dal sam se razvalio pa imo halove ali neki kurac sa basevima definitivno nije štimao. Subovi su na momente brutalno preglasno izlazili van i tresli sve. Inače mi je u tom plejsu katastrofalan zvuk ali evo, stajao sam u prvom redu i moram priznat da mi je osim tih subova bilo sve ok. Lajt užasan. Nema dim mašine, nema stroba, nema mraka, reklame na sve strane, svijetli sve ko u jebenom betlehemu (najvjerojatnije zbog fotografa jer su ipak oni najbitniji :rolleyes:). Sve u svemu, klub se nije nimalo potrudio napraviti atmosferu kakvu ovi bendovi zaslužuju, a bendovi su jebali keve i svaka im čast na tome.