Ovog petka 20. siječnja bili smo u Kinu SC na koncertu prvog šahtofonskog benda kojeg čine članovi grupe SexA (Sedativ Ex Apoteka) – Ivan Bilosnić – Bic, Ratko Danilović i Nino Prišuta, šahtofonisti Damir Bartol Indoš i Tanja Vrvilo, saksofonist Damir Prica – Kafka i multimedijski umjetnik Ivan Marušić – Klif.

 

Video zapis s koncerta.

 

„U prvoj novogodišnjoj rezidenciji Muzičkog salona iskusna ekipa šahtofonista posvetila se primarno zvučnim karakteristikama i muzičkom potencijalu tog Indoševa instrumenta. Novi šahtofonski “songovi” ili šahtofonije svakako imaju elemente industriala koji ponajviše proizlaze iz prirode instrumenta, ali kroz spoj s gitarom, basom, bubnjevima i saksofonom i elemente free jazza, avant i post rocka te noisea, ne zaobilazeći ni ovoga puta postulate odnosno manifest i poetiku talijanskih futurista s početka prošloga stoljeća.

Prvi šahtofon Indoš je kreirao prije 5 godina i otada ga intenzivno i vrlo posvećeno istražuje, unaprjeđuje i koristi, no njegovi su dosadašnji šahtofonski projekti bili ipak prvenstveno kazališni, intermedijalni, izložbeni i radionički. Naravno, zvučna im je komponenta bila izuzetno važna, a korištenje specifičnog muzičkog instrumenta (koji je ujedno i umjetnička instalacija), stvorenog od industrijskog otpada, postupno je stvaralo i razvijalo vrlo jasan poetički smjer Indoševog umjetničkog djelovanja. U fokusu novog šahtofonskog projekta prvenstveno je šahtofon kao muzički instrument – proizvođač zvuka: njegove zvučne karakteristike i muzički potencijal, kao i zvučne korelacije s drugim instrumentima. Upravo su taj aspekt istraživali iskusni šahtofonisti i glazbenici protekla tri tjedna kroz rezidenciju u Muzičkom salonu. 

AKO JE NEKO MANJE ZLO RELATIVNO DOBRO ONDA JE I NEKO MANJE DOBRO RELATIVNO ZLO

U pedeset i sedam sekundi, cijeli život kuće završava. Kucanje na krov kuće je i masovno ubojstvo, čak i ako je ispražnjena od svojih žitelja. Predmeti: kamen, drvo, staklo, željezo, cement, pamuk, svila, lan, papiri, knjige, tanjuri, žlice, igračke, ploče, slavine, pipe, kvake, hladnjaci, perilice, vaze s cvijećem, tegle s maslinama i kiselim krastavcima, limenke s hranom, dvije bjeline sol i šećer, začini, kutije šibica, tablete, kontracepcijske pilule, antidepresivi, vijenci bijelog luka, crveni luk, rajčica, osušena bamija, riža i leća, ugovori o najmu, vjenčani listovi, rodni listovi, računi za vodu i struju, osobne karte, putovnice, ljubavna pisma, fotografije, četkice za zube, češljevi, kozmetika, cipele, donje rublje, plahte, ručnici… ispuštaju svoje zvukove šaputanja, žuborenja, mrmljanja, škripanja, šuštanja, zujanja, struganja, grmljavine gromova, eksplozija, siktanja, zviždanja, glasnog disanja, vrištanja, urlanja. Matrica kucanja na krov – logike mogućnosti relativno manjeg sredstva i relativno većeg zla, daje zvuk toj nemogućnosti.“