U utorak, 14. lipnja u 19 sati, u Knjižnici Marije Jurić Zagorke otvorena je izložba strip umjetnika Mira Župe. Izložba je jedna u nizu izložbi u ciklusu Mladi likovni umjetnici u knjižnici.

 

 

„Simpatični, zdepasti likovi na slikama Mira Župe uveseljavaju nas svojim porukama, himerično spojenim natpisima na granici apsurda, postavljenima poput teksta u klasičnome stripu. Ipak, te rečenice ne prate nikakvu priču. To su non sequiturreplike koje imaju samo ono značenje koje gledatelj (odnosno čitatelj) upisuje u njih. Otuda proizlazi i njihova duhovitost. Oduševljeni čovječuljak koji uzvikuje: „Luda televizijo uzbuđuješ me!“; lik u trku, blaženoga izraza lica koji pomišlja „Jedan čovik manje…“; snagator koji guši malenoga prijatelja uz zajednički uzvik: „Blagujmo stisak vjeronauka!“, mogu se čitati kao duhoviti komentari neke društvene situacije, ali toliko su odvojeni od svakog konteksta i aktualnosti, da smo primorani značenje tih rečenica neprestano preosmišljavati, svjesni da ga zapravo nema izvan njih samih. Tu možemo vidjeti jednu od glavnih metoda Župina stvaralaštva, a to je slaganje rečenica u kojima je zvučnost važnija od smisla.

Takva zaumnost izraza može se pratiti od klasičnih pjesničkih inovatora 19. stoljeća, Rimbauda i Mallarméa, preko avangardista Daniila Harmsa ili André Bretona, do ludističkih eksperimentatora kakvi su bili Ogden Nash ili Raymond Queneau. Kao što u jednom iskazu Župa pokušava postići maksimalnu melodioznost, tako i u pojednostavljenom, lapidarnom crtežu on teži da dočara različite ekspresije koje odgovaraju replikama i doprinose duhovitosti cjeline.Međutim, on uglavnom ne usložnjava veće logičke cjeline (izuzev rijetkih stripova koje radi za neke zajedničke projekte s kolegama). Najviše što u njegovom opusu, zasada, možemo dobiti jeste jedna razmjena replika, u jednom kvadratu stripa. Protočnost vremena, kao i odnos uzroka i posljedice, svedeni su na minimum, na izdvojenu scenu u kojoj ljudi, psi, jeleni, krtice ili razna hibridna bića iznose dijelove svojih misli, koje se čine bizarnima poput njih samih. To je i mjesto Župina izraza gdje on iz stripa, ili karikature, prelazi u područje slike, u područje gdje je sam prizor, bez obzira na svoj kontekst ili na druge prizore, autonomno umjetničko djelo.

Budući da smo navikli smisao svijeta tražiti kroz njegovo oblikovanje u jeziku (kao tobože vjernom ekvivalentu pojavnosti koje nas okružuju), ovaj univerzum čovječuljaka sa šest prstiju i ostalih Župinih antropomorfnih protagonista, o kojemu nešto znamo samo iz njihovih kaotičnih izjava, čini nam se potpuno nadrealan. On jeste konstruiran u jeziku ali, za razliku od većine takvih tvorevina, ili sekundarnih svjetova, ne u svakodnevnom i deskriptivnom jeziku, nego osmišljenom prvenstveno prema (kako je definirao lingvist Roman Jakobson) njegovoj poetskoj funkciji, odnosno načinu njegove uporabe u kojemu se isprepliću zvuk, ritam i značenje riječi i rečenica, stvarajući poruku tek zbog nje same.“

 Feđa Gavrilović

 

 

 

Miro Župa je rođen 1978. godine u Splitu. Diplomirao je kiparstvo 2002. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi Stanka Jančića. Bavi se skulpturom, slikarstvom, stripom, ilustracijom. Veliki je poznavatelj glazbe – skuplja ploče od ’92.

 

http://www.kgz.hr/hr/dogadjanja/mladi-likovni-umjetnici-u-knjiznici-miro-zupa/31181