Posljednji put sam radio reportažu za Subsite za gig Mastodona u Tvornici. Tada sam pisao kako me je frend prije više od deset godina pozvao doma da slušamo neki novi bend sa Relapsa koji su napravila dvojica iz Today Is The Day-a. I evo, pola godine poslje, reportaža sa Today Is The Day.

Uvod

Ne znam kako bih počeo osim da je TITD jedan od najznačajnih bendova ikad :) najprije za mene, moje odrastanje i moj ulazak u taj odmetnuti svijet (iz koga, nadam se, nikad neću izaći), a zatim i za sve ostale, čak i one koji ga nikad nisu čuli. U moj život TITD je došao u prijelomnom trenutku. Znate ono kad udjete u šumu, no okruženi ste gustim šibljem i nemate kud, te se morate vratiti natrag u grad… Staza vam je ispred nosa a vi ju ne vidite, ne zato što je šuma mračna, već zato što je lakše baciti jedan površan pogled i reći nema puta u ovoj šumi, da se lako izgubiti, te odete natrag tamo gdje je sve poznato. TITD je bio jedan od par bendova koji su mi ukazali na šumski put…

Duh tog vremena dočarava pjesma Criminal sa Sadnessa, bilo je to vrijeme dial up-a, ne mogu se više ni sjetiti za šta sam koristio internet tada, pošto pamtim da se jedna fotka otvarala 10 minuta… Ja sam bio u srednjoj u mome selu, dakle jedini način da čujem neki bend bio je da neko dodje i da mi kazetu… Jednom prilikom nas 10ak smo se penjali na planinu i sjećam se da smo mi mladji furali kazić i da je išlo neš bezveze… ne pamtim ali moglo bi biti nešto tipa tool ili tak neki drek… I tako u nekoj tinerdžerskoj diskusiji o mjuzi nama frend kaže da je tool treščina i pusti nam nešto iz svog walkmana… zvučalo je prejebeno! Ja sam mu naravno rekao da je sranje, pošto je bio stariji i na faksu :) pa sam morao poslije pričekat neko vrijeme da mu potražim cd :)

Bio je to Sadness Will Prevail, dva i pol sata muzike… čuj mene muzike… dva i pol sata potpunog ludila koje će utjecati na mnoge stvari koje ću kasnije raditi. I sada kad god odem doma, otvorim si stari komp, nema mnogo zike ali su tamo Sadness, Temple, ST i Willpower :) Odmah smo naravno otkrivali i ranije albume, otkrivali smo i nove bendove jer smo tada prvi put čuli za Relapse. Frend koji nam je otkrio bend, toliko je volio TITD da im je posvetio cijeli broj svog zina ‘In Memory Of Mankind‘ koji je u to doba radio. Kada sam i ja otišao na faks radili smo skupa neki sludge noise projekt inspirirani TITD. Sjećam se da smo čak brijali otići stopom u Split … na kraju nismo i to mi je jako krivo i dan danas. Naravno, poslije nekog vremena polako sam počinjao slušati neke druge stvari…pa treće i četvrte, ali je TITD zauzeo to jedno veliko mjesto, postao je soundtrack sjećanja i svojevrsna vremenska mašina koja vodi u to jedno doba. Sa ovim rečenim, mislim da je jasno koliko sam bio sretan zbog koncerta…

 Video zapis s koncerta.

 

Grime

Kao i uvijek kad je gig u Čvari ja kasnim a ovaj na importaneu me neće pustit dve stanice bez karte i onda ko debil trčim do nasipa. Srećom gig je malo kasnio pa sam čak stigao popit pivkana sa Jožom i Sanjom.
Prvi su nastupili Grime, oni su iz Trsta, tak da se može reći da su naši :) Na ovoj turneji promoviraju svoj novi album ‘Circle Of Molesters’ koji je izašao za novu nizozemsku etiketu Argento records. Imao sam ih priliku čuti i upoznati jer smo svirali skupa na gigu u Milanu u zgradi koja je bila skvotirana na jedan dan radi giga (diy respect). Tada su bili jebeni a sada još jebeniji. Tome je svakako zaslužan sound u Čvari kao i Jasmin koji ga je pokidao kao i uvijek. Uz vrhunski zvuk na gigu light je takodjer bio fenomenalan…Andrija odradio odličan posao i jos više mi poboljšao doživljaj. Ako ste slušali album samo zamislite to kako gruva na razglasu u Močvari i sve će vam biti jasno. Grime su: Marco gitara i vokal (Sg u ampeg ss 140c u 412 jcm 900a + 412 orange), Ans druga gitara (bc rich bich u sunn concert lead u 412? + laney gs412is) i Bas Paolo (bc rich mockingbird bass u svt 2 pro u svt classic 810e), njih trojica svojim rifovima vuku na dno grotla gdje čeka Chris koji ubija bubanj od batina, pretvara spore rifove u srednji tempo i obratno, pulsira brzo a sporo… Kada na sve to dodamo Marcov vocal sa odličnim promjenama stila, malo iz petog malo iz sedmog kruga pakla, dobijamo zvuk sličan onom pri erupciji vulakana. Da li vam se ikad desilo da slušate Bolt Thrower ili Entombed ili bilo šta slično gdje stvar počne vrhunskim rifom i sjajnim sporim ili srednjim tempom i prerano se pretvori u krljanje a vi pomislite zašto tako rano… zašto ne produlji ovaj dio još kad je tako dobar. Epa to je Grime… sludge se pretvara u stench… stench u death… a death u sludge… pa sve u krug… do dna… Fenomenalna uvertira za Today Is The Day.

 

 

Titd

Today Is The Day… jedan od najboljih i najznačajnijih bendova ikad. Today Is The Day … prvi avnangardni metal bend… koji je to i dalje poslije deset albuma i skoro 25 godina aktivnog rada… koji je svojom doslijednošću postao avangarda samome sebi. Today Is The Day… pank bend. Today Is The Day… žive legende…
Na ovoj turneji promoviraju ‘Animal Mother‘ album s kraja 2014, koji je izišao za Southern Lord (ne znam da li je to dobro ili loše…dalo bi se diskutirati). Uglavnom još jedan odličan beskompromisan album koji nagovještava da Steve Austin nema namjeru stati nikad.

 

Počinje gig i odmah kaos… vec treća četvrta stvar je bila The Descent… tu padam u trans koji traje preko sat vremena… Steve Austin (prs u mesu caliber u 412 jcm 900a + 412 orange) se kida i jede gitaru. Zrakom lete njegove sline i znoj. Novi basist Trevor Thomas (custom p-bass u svt pro 3 u svt classic 810e) ubija onaj bas dajući neke potpuno nove, osvježavajuće slojeve zvuku. Novi bubnjar Douglas Andreae rastura svaku stvar sa kirurškom preciznošću, fakat je dobar i potpuno je jasno zašto je tu. Odsvirali su nekoliko pjesama sa ‘In The Eyes Of God’-a: Color Of Psychic Power, Possession , Spotting A Unicorn… a ja sam počinjao razumijeti kako se osjećala Regan iz Exorcista… Nakon toga par stvari sa novog albuma, pala je i obrada Melvinsa… A onda kreće intro Templa… i ja konačno shvatam da sam na Today Is The Day gigu i da ne postoji niti jedno drugo mjesto na svjetu gdje bih bio i ništa drugo što bih radio u tom trenutku… stojim u prvom redu a Steve Austin rida Temple Of The Morning Star… eeeeee jebote! Čovjek se lomio kao da mu je prvi i zadnji gig… i to je to zapravo… to je pravi umjetnik… koji se ulaže u istoj mjeri pred 5000 i pred petoro… dva dana prije su svirali u Budimpešti pred 20 ljudi… sada u Zagrebu pred jedva 60-70… No to nema veze… bijesnili su na stageu kao da je puna Močvara.

 

Na kraju Steve ostavlja gitaru i pjeva Zagreb volim te! Pokušava otići ali mu publika neda… to je fakat bilo lijepo za vidjeti… Sve u svemu ukoliko je neko tog ponedeljka prošao Savskim nasipom po onoj magluštini i čuo sav ovaj kaos unutra, mislim da je bio siguran da se ispod Čvare otvaraju vrata pakla. Definitivno najbolji gig sezone… uz Hellbastard u Klaonici.
I to je to… otišao sam doma ispunjen i inspiriran… Zašto nije bilo ljudi to ne znam… Ali sigurno znam zašto su nam svi bendovi njanjavi i dosadni… zato što katkad treba malo inspiracije… ili razmjena iskustva… jednostavno samo treba osjetiti novu energiju… a di ćeš veću energiju od Today Is The Day… di ćeš veću energiju nego što je Steve Austin… lik koji je svojom doslijednošću postao avangarda samome sebi…Steve Austin… panker. Steve Austin… živa legenda!

 

Šonko

 

photo & video by Joža

https://www.facebook.com/Grime666Grime/?fref=ts

https://www.facebook.com/todayisthedayofficial/?fref=ts