Zdelali su nam dobro glasbo – Druga godba festival Ljubljana 2014.

 

 

Krilatica ljubljanskog festivala “delamo si dobro glasbo“ poslužila je posve ispravno kao poruka kojom se mogu zaokružiti glazbeni uzleti koji su se na odslušanim koncertima zbili.

bombino siska

Dolazak u Ljubljanu koja je oblijepljena plakatima za razna koncertna dešavanja, u startu ostavlja dojam da je taj mali grad muzikofilno mjesto. I bijaše tako…

Prilikom putovanja ka Drugoj Godbi pristigla je informacija da je glavni koncert festivala, nastup Mulate Astatke rasprodan, što zapravo i nije bilo neko čudo. Ispred Kina Šiška, gdje se čekao nastup Mulatea, ekipa se zagrijavala za koncert uz pljuge i pivo. Usput, može se pohvaliti birc Kina koje odlično stoji sa izborom raznovrsnog piva. No, ono što je svakako bilo primjetno je idealno izabran prostor koji je najadekvatnije poslužio za darove koje je sa sobom donio čiča mag ethio jazza.

Kino je bio već ušuškano melodijom etijopskog jazz melosa kada je subsite ekipa našla svoje mjesto ispred stagea. Inače, koncertni prostor je namijenjen za stajaće koncerte sa tek nekoliko sjedećih mjesta posloženih uz rub dvorane. Izgrađen prije nekoliko godina, u obliku amfiteatra, Kino Šiška odzvanja maksimalno kvalitetnim zvukom kroz čitav prostor dvorane. U tu priču je uloženo više milijuna eura vrijedne audio video opreme.

Uz prisutnost razigrane djece kojima su prvi redovi dvorane poslužili kao dječja igrališta, uvodna većini znana pjesma, “Yekermo Sew“ izmamila je osmjehe na licima i starijeg dijela publike. Šireći se dalje, osmjeh i razigranost su preuzeli i članovi benda koji su zajedno sa Mulateom gradili zvučnu kulisu koja je tjerala na pokret.

Nastup je donio, većinom sada, poznate standarde iz opusa Mulatea, u tom pogledu nije bilo nekih iznenađenja, ali ih se moglo naći u svježini i duhu novim zvukom složenog aranžmana koji sam nosi tijelo u gibanje. Gledajući 70-godišnjeg čiču Mulatea kako tokom nastupa izmjenjuje instrumente kojima vlada bila je slika i zvuk vrijedno doživljaja.

Kao zadnja pjesma koncerta ostavljena je “Yekatit“ koja bi svojim jakim ritmom i groovom natjerala svakog bboya na breakanje. Na takve podražaje ni subsite ekipa nije mogla ostati dužna al je nakon punog sata i koje minute trajanja nastupa ostala donekle gladna jer je koncert sada bio službeno gotov.

Pauza koja je nastupila nakon Mulatea ostavila je dovoljno vremena za slijeganje dojmova i uzimanje runde zraka vani ispred dvorane. Takva pozicija se pokazala konstruktivnom jer nas je još čekao premijerni nastup Bombina na našim prostorima. Inače, Bombino, (Omara Moctar ) golobradi mlađahni momak žešće karme (česta afrička priča), trenutno izaziva sve više reakcija afromuzikofilne raje diljem svijeta. Pojavivši se u tradicionalnoj tuareškoj odjeći i akustičnom gitarom započeo je koncert sa jednim od svojih sentiša. No, to nije dugo potrajalo jer se vrlo brzo ostavio akustične gitare i pjevanja primivši u ruke električnu koju nije ispuštao sljedećih sat i pol.

Ekstatični pohod u koji je Bombino krenuo, uz pratnju još jedne gitare i ritam sekcije (bas i bubanj), može se najbliže opisati kao Tinariwen na speedu sa žličicom psychobillya. Energijom i lakoćom kojom je Bombino svirao definitivno je došla kao veliko iznenađenje, tim više jer se na spotovima sa neta to nije moglo vidjeti. Možda je trebalo pažljivije gledati…

U četvrtak, dan prije našeg dolaska na festival, prema pisanju slovenskih medija Juana Molina je obranila naslov čudne i čarobne umjetnice. Molina koja svojim originalnim stilom privlači nove poklonike pod okrilje svoje glazbe uz zadržavanje postojećih. Njezin mišung akustičnog pop folka sa dodirom ambijentalnog prizvuka kojeg zaokružuje svojim specifičnim glasom redovito izaziva upitnike među onima koji se susretnu sa njezinim glazbenim izričajem. Onima otvorenih glazbenih horizonta je tu prilika za prepoznavanje jedne netipične zanimljive umjetnice.

Nakon dobrog tuša proizašlog iz plesnog znoja zarađenog u Kinu Šiška, uputili smo se u Metelkovu kojom su zavladali potpuno drugačiji zvukovi od onih ranije čutih. U “Menzi pri koritu“ (jedan od prostora Metelkove) dočekao nas je Wang Li, kineski majstor drombulje (prastarog instrumenta, većini poznatog zbog uvodne špice filma “Tko to tamo peva“).

Kolektivnu meditaciju koju je priredio sa setom svojih različitih drombulja, riječima je teže opisati. Vjerujem da je primjereno da tako, bez detaljnijeg opisa, i ostane. No, možemo priželjkivati da će skoro doći i u naš kraj da ga se može uživo doživjeti, zvuk (uživo) vrijedi više od hrpetine slova na papiru.

And now for something completeley different od nastupa Wang Lia, koncert Akui Nare pokazao se potpuno suprotnim od očekivanog. Iako je klub Gala Hala bio pun a atmosfera uzavrela, nema ga potrebe suviše komentirati jer je nastup ostavio dojam kao jedinog kukolja među zvonkim žitom.

No, korejski bend Jambinai koji je zatvorio festivalska vrata njegovog drugog dana je itekako opravdao svoju pozivnicu na isti. Na izgled mlađa ekipa Korejanaca (iako je teško razabrati točne godine u Azijata) skuhala je skroz pikantan gulaš glazbenih stilova u kojem prednjaći post rock kao baza sa dodacima tradicionalne korejske glazbe. Vlastiti izričaj koji su ti korejski klinci servirali na Drugoj Godbi ispao je prilično uvjerljiv.

I tako nekako, nakon pet odgledanih, odslušanih koncerata, oko četiri ujutro završila je naša glazbena avantura.

Sutrašnji dan festivala je imao svoje nove adute vrijedne istraživanja ali nije bilo prilike za uhvatiti sve ponuđeno. Tako smo se zadovoljili sa šečerom za kraj, tj. sa Jimmy Barka Experience. Koji su se već dva puta uspješno predstavili i zagrebačkoj publici. Slično je bilo i sada, misleći na uspješnost nastupa gdje su lako nosili ritam i atmosferu tokom čitavog koncerta.

Od većine propuštenih dnevnih koncerata trećeg dana festa, uspjeli smo ipak popratili jedan. Bijaše to makedonski Foltin koji je uz gostujuće saksofoniste Vaska Atanasovskog i Natalie Sued rasturio svojim pitkim, eklektikom prošaranim zvukom. Jedina kritika koja bi se mogla naći je u promašenom izboru termina koncerta (15h popodne) te u odabiru dvorane Cankarjevog doma koja je predviđena za sjedeće koncerte što je bilo teže za izvesti jer je glazba pozivala na ples i pokret.

Sve u svemu prisustvovali smo šarolikom i vrhunskom glazbenom paketu koji je bio ispunjen do vrha sa bezbroj darova.

Nakon svega, na nama ostaje podržavati ovaj poseban mali festival, veseliti se njegovim novim izdanjima i iznenađenjima te uživati u dragoj nam drugačijoj Drugoj Godbi (glazbi) koja nam to pruža.

 

Akkiro

Leave a Reply