Škver-Art festival umjetnički je projekt koji je 2010. godine pokrenula Dunja Janković u brodogradilištu na Malom
Lošinju. Ove se godine održao četvrti po redu i u organizaciji su joj pomogli Lisa Mangum iz
Portlanda i Domagoj Buljan iz Zagreba.

Dokumentarna reportaža s festivala.

 

Prvi dan, u nedjelju, započeo je u maloj luci Sv. Martin uz projekcije psihodeličnih animacija sa festivala Floating World Animation, gdje se čekao prestanak kiše ne bi li započeo performance MSHR-a iz Portlanda
i Oficine Arare iz Portugala. Nakon kraće pauze kiša se smiruje i puštaju se svijetleći lampijoni u more te
započinje performance kolaboracijom Brenne i Bircha iz Portlanda s Nunom, Miguelom i Brunom iz
Portugala i tako je festival službeno otvoren.

http://www.floatingworldcomics.com/main/

www.oficina-arara.org

www.mshr.info

U ponedjeljak kreće upoznavanje s interijerom i eksterijerom brodogradilišta, ekipa odabire mjesta
gdje bi htjeli intervenirati i tako polagano započinju radovi koji trebaju biti gotovi do subote kada je
službeno otvaranje vrata škvera za opći puk, a ne samo za radnike i pozvanu ekipu.
Do četvrtka ekipa tijekom dana uglavnom radi na oslikavanju, uređenju i postavljanju raznih zvučnih i video
instalacija u brodogradilištu, gdje se odvijaju i radionice maski i sitotiska od strane Fijuk mreže i Oficine Arare, a večeri se provode u druženju uz vino i more.

 

Četvrtak je rezerviran za izložbu postera i plakata Oficine Arare (Miguel, Bruno i Nuno) i FIJUK mreže (Mileta, Draginja, Johanna i Bruno) u galeriji i knjižari Tinel,
na kojoj se okuplja popriličan broj posjetitelja i za kraj izložbe možemo vidjeti performance Nuna
Pinte „Invisivel Obscuro – I Acto“, a nakon toga se jedan dio nas seli u brodogradilište gdje kod murala Sretnog Bora i EmeEmeEme
provodimo večer uz mile zvuke i probne projekcije Line i Boštjana.

https://www.facebook.com/pages/Fijuk-prodavnica/486445934722335

 

U petak se radovi polagano zahuktavaju, jer nema još puno vremena da se dovrše, a otvaranje Škvera
je pred nama. Noć prije na inicijativu Ilana Manouacha skupile su pare za par gajbi piva koje se kupuju za
doček radnika na izlasku s posla, ne bi li se malo više zbližili sa njima. Na izlasku ih dočekuju Roberto, Rafael i
Johanna s pjesmom dobrodošlice Cielito lindo/Pjevaj i pleši uz Ilana na trubi i naravno nas s nekoliko
gajbi piva, šta većina radnika prihvaća sa zadovoljstvom. Večer je rezervirana za projekciju dokumentarnog filma Ryana Jefferya „Guest
House Helios“ na terasi hotela Helios, na kojoj prisustvuju radnici i gosti hotela uz naravno nas koji
smo pozvani na festival. Večer se nastavlja uz slušaonu muzike po mom izboru tj. 50’s, 60’s twist, r’n’r i šlager zvukove kao
što pristoji jednom takvom mjestu. Nakon što smo malo nakon ponoći lijepo zamoljeni da odemo,
odlazimo do škvera gdje se pridružujemo pripremnoj cijelovečernjoj zabavi uoći glavnog događaja.

I eto dolazi nam i taj službeni zadnji dan festivala, predvečer odlazimo na grupno fotografiranje od strane Marka Krojača i Nikole Sarnavke gdje nas dočekuje Elisabeth Pusack (Betsy) obućena u stilu havajčanke i djeli svoje radove. Ispred glavnog ulaza dočekuju nas radnici
sa cijelovečernjim programom koji uključuje razne delicije s roštilja, razna pića i naravno nezaobilazna
harmonika i otvorena vrata škvera. Na ulazu se djele maske i od 20h kreću ture za razgledavanje. Prvi na udaru je kolektiv iz
Berlina – Czentrifuga, gdje se u uređenom kontejneru mogu gledati GIF-ovi koje je napravio Marko
Krojač, a okolo kontejnera su obješene razne zastave odštampane na radionicama sitotiska i
obljepljeni su printovi koje su ljepili Olivia, Coost i Beat, na kontejner je postavljen divovski škamp, kojeg je uz čamac koji je izložen na način da visi na dizalici, vareći otpadni materijal izradio Matija Kralj. Odmah do je i mural
kojeg je napravio Roberto Flores iz Meksika, a par metara dalje može se vidjeti isto tako mural kojeg su napravili
Sretan Bor i EmaEmaEma. U hali do, u radničkoj kantini Konrad Geca iz Poljske nam priređuje mali orkestar nazvan
Sound of organisam of sound orchestra u kojem sudjeluju svi prisutni, a na njega se nadovezuje
performance od strane portugalaca nazvan Arara Mirror – Dream Machine, koji izgleda kao okupljanje nekog tajnog društva pri izvođenju nekog rituala, jer svi okupljeni imaju maske te sudjeluju u performanceu lupajući raznim alatkama.

 

U hali do možemo vidjeti mural Dominika iz Slovenije koji stoji pokraj prošlogodišnjih Pume 32 i Emira
Esha, a odmah do je WC koji je uređen siluetama golih žena u stilu postera koje radnici imaju na
radnom mjestu od strane Rafaela Rodriguez Pachiclona iz Meksika. Kućicu do oslikali su Anna Ehrlemark, Bruno Tolić i Darin, a na brdašcu do možemo vidjeti projekciju kratkog filma „Oštar pas“ Igora Bezinovića.

 

Između te dvije hale može se vidjeti instalacija Taryn Tomasello, te skupni rad Dunje Janković i lošinjskih prijatelja festivala na kontejnerima. Tu se odvija glazbeni i video dio večeri gdje se uz glazbenu instalaciju Vane Gačine,
mogu vidjeti i vizualizacije od strane Eve Aguile te Željka Baškovića, ali bi posebni naglasak stavio na vizualizacije
koje su projecirali Lina Rica i Boštjan Čadež (FŠK) na brod, kontejnere i obližnju stijenu koje su sve prisutne
ostavljale bez daha. Pokraj njih mogli smo vidjeti Izvanrednog Boba u ubrzanoj montaži video materijala snimljenih za vrijeme festivala.  Za muziku je bio zadužen Vladimir Lenhart iliti Lenhart Tapes, koji nas je svojim
ritalno paganskim melodijama koje pušta s walkmana uveo u neki novi svijet, te kada su mu se na puhačkim instrumentima pridružili Ilan, Konrad i Bruno došlo je do ritualnog jam sessiona gdje su svi prisutni, uključujući radnike, svirali na svemu šta se moglo naći pod rukom. Zabava je potrajala do ranojutarnjih sati uz puštanje muzike svih prisutnih i sviranje raznih instrumenata uključujući i megafon koji se koristio kao mikrofon, a nekima je čak bio i zamjena za trubu.

https://www.facebook.com/czentri.fuga

https://www.facebook.com/lenhartapes

Dan poslije upućujemo se katamaranom i gliserima Lovre i Igora na zasluženi odmor na otok Susak, gdje uz vatru i more ispijamo pića i zabavi i šali nikada kraja.
Po mojoj slobodnoj procjeni ovo je bio najbolji Škver-Art festival do sada, a pošto ga pohodim od samog začetka mislim da bi se i ostali složili samnom.

Živjeli škverani, umjetnici, posjetitelji festivala i živjela Dunja Janković, organizatorica ovog prekrasnog festivala! Želim joj još sto takvih i vidimo se dogodine.

Joža

http://www.skver-art.com/