El Camino

Prema legendi, ostaci Svetog Jakova bili su prevezeni brodom iz Jeruzalema u sjevernu Španjolsku. Nedaleko od španjolske obale podignula se velika oluja i ocean je progutao brod prije nego što je dospio do cilja, ali je tijelo sv. Jakova isplivalo na obalu, neoštećeno i prekriveno školjkama. Danas se smatra da je pokopan na mjestu gdje je podignuta katedrala sa moćima sveca i oko koje je niknuo grad Santiago de Compostela, cilj Camina.

Camino je po paganskoj tradiciji bilo putovanje prema zalazećem suncu i tako simbolički povezano sa smrću. Hodalo se do kraja svijeta, mjesta koje se i danas tako zove – Finisterra, na Obali smrti (Costa da Morte) koja izlazi na More tame (prema lat. Mare Tenebrosum) – Atlantski ocean. Iako mnogi hodočasnici danas griješe vjerujući da je Cape Finisterre (Finisterrae – lat. kraj svijeta) najzapadnija točka kontinentalne Europe, ona je za njih i dalje simbol, mjesto značaja. Deseci tisuća hodočasnika i mnogi drugi putnici svake godine kreću na put od popularnih polazišta diljem Europe ka Santiagu.

P1040089

Pet je glavnih ruta po kojima se putuje: Engleska, Portugalska, Katalonska, Sjeverna i Baskijska. No, klasični i najpopularniji pravac je Camino Frances, francuski put Svetog Jakova koja tradicionalno počinje u St Jean Pied de Portu u Pirinejima u Francuskoj i hoda se 780 km zapadno prema Santiagu. Većina putuje pješice, neki biciklom, a  poneki na konju ili magarcu .

Pored vjernika, većina su “moderni hodočasnici”, putnici i planinari koji ne idu na put iz vjerskih razloga, nego zbog zanimljivosti samog putovanja, sporta ili jednostavno izazova – dugog hodanja u stranoj zemlji. Također, mnogima je to iskustvo poput duhovne avanture, načina da se maknu od svakodnevne vreve modernog života. Putovanje služi kao utočište za mnoge “moderne hodočasnike”, kao neki novi početak. Camino de Santiago je za svakoga, mlade, stare, fit, ljude koji uopće nisu u kondiciji, vjernike…

P1040311

I ja sam dobila poziv na Camino od nekolicine iskusnih frendova. Nisam znala detalje, ali pomisao na ljetnju šetnju Španjolskom izuzetno mi je bila privlačna. S obzirom da su frendovi već bili nekoliko puta na Caminu, ovaj put su se odlučili za francusku rutu. I tako kreće putovanje od nekoliko stotina kilometara:

Evo savjeta za španjolske paklene ljetne vrućine: (upute za upotrebu)

  1. Lagana odjeća;
  2. Najbitnija je obuća: preporučujem anatomske sandale za hodanje (s debelim đonom!!);
  3. Dobra vreća za spavanje je jako važna;
  4. Ruksak sa što manje stvari, idealno je do 5-6 kg. Svaki dekagram se osjeti, nisam vjerovala dok nisam kupila gablec – za po putu. U tom ruksaku sa što manje kilograma je dobro imati: tri majice kratkih rukava, dvoje kratkih hlača, jedne duge udobne, jednu dugu majicu, šuškavac, 3 para čarapa jer je nemoguće hodati bosih nogu po prašnjavim cestama, šešir ili maramu kada uprži sunce, planinarsku lampicu za hodanje po noći, beštek, nešto za zaštitu od sunca-kremu ili ulje, kamen za pete, sapun za tijelo, sapun za pranje veša, flastere, škarice za obrezivanje žuljeva (navodno savjet Veličana), alkohol za dezinfekciju, propolis-divno liječi žuljeve, malo gaze i gel za hlađenje mišića uz nekolicinu dodatne opreme kao što su četkica, zubna pasta, dezić, britvica :)
  5. Dalje, isprintana ruta hodanja, pomaže u teškim trenucima na +40, kada hodate kilometrima po brdovitim bespućima Španjolske i mislite da ćete umrijeti, a onda pogledate u svoj mali isprintani plan, a kad ono iza brda za nekoliko kilometara prenoćište sa bazenom za sitne novce..

P1040187

Čim stignete na svoju polazišnu točku preporučam da si uzmete “hodočasničku putovnicu” (credencial) koju možete kupiti ili dobiti besplatno u prenoćištima, crkvama i kafićima. Na cijelom putu, gotovo u svim gradovima i selima postoje prenoćišta (albergue) u kojima mogu prespavati isključivo hodočasnici za malo novaca uz predočenje putovnice (od 2-20 eura) ili su donativo –baziraju se na donacijama, a ponekad i potpuno besplatno, uz uvjet da idete na misu ili kao u našem slučaju kada vlasnik albergue-a ostavi otključano prenočiste sa porukom: “Otišao sam na fiestu, slobodno si izaberite krevete koje želite!”

Prenoćišta se zaključavaju svaku večer oko 22h, tako da je sreća ako naletite na neki sa dvorištem jer možete ostati i duže vani, mada u većini slučajeva zaspete mrtvi-umorni već tako rano. Otključavaju se oko 4h ujutro i do 8h bi trebali pokupiti svoje stvari i nastaviti put, ali nema brige da se nećete probuditi do 7h jer se uvijek nađe dežurna teta koja vam sa povišenim tonom pomogne ustati ! Mi smo uglavnom bili disciplinirani što se buđenja tiče, na nogama već od pola 5 – 5 jer je trebalo nekada prohodati narednih 30 km i više.

P1040425

Moja je sreća da spavam čvrsto i ne čujem ništa oko sebe, ali osobe sa laganim snom trebale bi razmisliti ili se dobro pripremiti pri dolasku jer je ponekad poprilično teško zaspati i spavati u sobi sa još 15 ljudi od kojih neki hrče, ispuštaju neobične zvukove ili imaju različite rituale prije nego što zaspu pa bih, možda, još kao dodatnu opremu navela i čepiće za uši ili neki player sa slušalicama da usnete sa finim melodijicama…

Postoje različiti abergue-i; u dobrom i lošem stanju; mi smo na našem putu imali sreće, svi su bili ili pristojni ili odlični. Većina i sa kuhinjom pa smo si gotovo svaku večer radili finu klopicu. Sanitarni čvorovi su uglavnom odvojeni (posebno muški i posebno ženski), s posebnim praonicima za veš, a tu i tamo sa perilicom u koju se ubacuje par eura, ali savjetujem da radije odlučite za dobro staro ručno pranje veša od ovog petnaestminutnog da bi veš ostao u istom stanju kao i prije pranja. Albergue-i su ili u vlasništvu crkve ili privatni, a većina ljudi koja radi po prenoćištima su volonteri koji su, svaki iz različitih razloga, dospjeli na ta mjesta.

P1040288

Dnevno se u prosjeku hoda oko 25-30 km. Tijekom cijelog puta žuta strelica pokazuje pravac prema Santiagu, a svakih nekoliko kilometra može se na putokazima vidjeti udaljenost do mjesta koja su pred vama. Putokazi se nalaze na kamenju ukopanom pored puta, po cesti, drveću ili na zgradama. Osim žutih strelica, važan putokaz je Jakobova kapica, školjka, simbol sveca i hodočasnika kojima nerijetko visi sa ruksaka. U slučaju da pješačite sa društvom, kao i ja, dnevni budžet nije velik, 10-15 eura je dovoljno jer možete dijeliti sve troškove, uključujući smještaj i hranu kao i prvu jutarnju kavicu nakon prijeđenih petnaestak kilometara. Po putu nailazite i na besplatnu hranu – bademi, grožđe, paprike, paradajzi, feferoni, krumpir, jabuke, menta, stolisnik, trputac pa smo tako znali jesti i domaću klopu i piti fini čaj. Putem ne možete dehidrirati jer se na svakih nekoliko kilometara nalaze fontanice, postavljene za hodočasnike, sa hladnom izvorskom vodom.

P1040227

Nakon nekoliko dana hodanja počinju bolovi u mišićima, za neke ni ne znamo da postoje, a spuštanja niz brdo postaju posebna avantura. I onda kada bol u mišićima jene, skužiš da je to bila divna bol jer bolovi u zglobovima, kostima i žuljevi su zapravo oni pravi.

Prolazili smo kroz razne gradove i sela, nailazili na prekrasne situacije i kutke svemira. Jedno od predivnih iznenađenja, pogotovo za moje suputnike Zagorce, bilo je vino koje teče iz fontane, potpuno besplatno!

P1040570

Na put sam krenula radi samog putovanja i znatiželje, nisam na to gledala kao hodočašće ili da me ne bi, ne-daj-bože, povezali s vjerom. Ipak, na kraju skužiš da je to na neki način ipak hodočašće. Shvatiš kolike su ti granice izdržljivosti, počinješ se veseliti sitnicama za koje se zaboravilo da su bitne, poput hlada usred ničega na plus beskonačno, tuš na kraju dana i kako stvari koje se u životu shvaćaju zdravo za gotovo u jednom trenutku postanu luksuz i raskošan komfor. I samo druženje i uopće funkcioniranje grupe! Bilo je i trenutaka kada bi si mislila jesam li ja pukla, je li meni ovo trebalo, umirati po ovoj vrućini na nekom brdu usred ničega, svađati se sa samom sobom jer imaš svaki dan barem sedam sati za razmišljanje, ali nakon nekoliko desetaka kilometara na kraju dana ostaje samo dobar osjećaj. Osjećaj slobode jer shvaćaš da ti zapravo ne treba više od tih par krpica koje imaš u ruksaku.

Zbog ograničenog vremena vremena nisam došla do kraja svijeta, ali u skorijoj budućnosti planiram ponoviti put, ne zato da bi došla na cilj, nego radi tog osjećaja slobode i budnosti u svakom trenutku.

Buen camino,

Dunja

Leave a Reply