petak, 12.10.2012.

GLAVNO DA SE KLAJMBA 2012.

Malo mjestašce Bast pod Biokovom u kojem jesenski mir i tišinu većinom remete tek crkvena zvona, protekli je vikend ponovo odzvanjalo zvucima gitare i raznoraznim hrvatskim narječjima. I ove ga je godine na tri dana pohodilo stotinjak alpinista i penjača iz svih dijelova Hrvatske, te Srbije koji su pod Biokovo došli da bi se zajednički prisjetili prerano preminulih alpinista i prijatelja Tonija Rosa iz Makarske i Igora Skendera iz Beograda i njima u čast tri dna proveli u druženju i penjanju u prelijepim stijenama ove impresivne planine. Umjesto prošlogodišnje jake bure, pa čak i snijega, sudionike drugog po redu memorijalnog alpinističkog susreta “Glavno da se klajmba”, protekli je vikend dočekala ugodna toplina biokovske rane jeseni. Zahvaljujući tome, na skupu koji su i ove godine organizirali SAK Extrem iz Makarske, AO Željezničar i AO Velebit iz Zagreba, uz pomoć Komisije za alpinizam HPS-a, penjalo se sve i svašta. Nekoliko naveza prošlo je kroz najduže hrvatske sportsko-penjačke dužince Dalmatinski san i Prvo svjetlo u Bukovcu, na “udaru” su bili zaspitani ljepotani u Malom i Velikom Borovcu (Tommy, Superpanoramica, Glava Muflona, Lykopolis itd), te u Vrisovim glavicama, a penjalo se puno i alpinističkih klasika poput Stupa Solila, Direktne u Malom Borovcu, Grebena Šibenika, Grebena proti suncu u Bukovcu, te najfriškijeg Velikog Macana itd.). Palo je i jedno prvo slobodno ponavljanje i to za sad najtežeg poznatog zaspitanog biokovskog smjera Forever Young koji su u stijeni Velikog Borovca prije nekoliko godina napravili Boris Čujić i Ivica Matković, a koji je, prema našim saznanjima, odolio nekolicini ranijih pokušaja oslobađanja. Smjer ima osam dužina od kojih je najteža od strane autora imala predloženu ocjenu 7b+ (Čuja ju je prošao na top rop). Forever Young je ove subote prošao slobodno Dalibor Plaščar iz zagrebačkog SPK “Štrika” i AO Velebita, pri čemu je najtežu dužinu oslobodio u drugom pokušaju. S njim je penjao Siniša Alavanja (AO Željezničar) kojem je free prolaz u detaljnom cugu ovog puta izmaknuo. Obojica se slažu da je ocjena točna. Nije se, inače, samo penjalo ovaj vikend u biokovskim vrletima. S jednog od zaletišta put Makarske je paragliderom poletio istarski penjač i letač Elvis Terlević.

 

Kičasta kombinacija bijelih biokovskih stijena i morskog plavetnila kojoj dozu alpinističke ozbiljnosti daju poduži pristupi i ponekad komplicirani silazi, nije, međutim, ono glavno što je skup u Bastu i ove godine učinilo posebnim. Okupiti tako veliki broj alpinista s ovih prostora na jednom mjestu dugo nije uspjevalo novim generacijama još od znamenitih okupljanja pod Anića kukom. Druženja, ćakule i upoznavanja, bilo večernja, bilo u stijeni većini su sudionika nekako najviše prirasla srcu još od prošlogodišnjeg memorijala. Mala škola u Bastu skupa s pripadajućim trgom ponovo se pokazala idealnim baznim logorom i mjestom okupljanja, a večernjim druženjima doprinjele su i tri sjajne večere koje su priredili organizatori. Željezničarci su skuhali gulaš, Velebitaši dvije verzije graha, a Extrem se pobrinuo za rižot s plodovima mora. Sudionici su imali prilike poslušati kako izgledaju penjačke putešestvije kroz Yosemite, Madagascar, Bogaboos i Maroko zagrebačke alpinistice Sunčice Hrašćanec, te čuti promišljanja o etici alpinizma i osobnom alpinističkom putu Stipe Božića. Svih dana trajanja skupa makarski su se domaćini brinuli da svakog tko pita opskrbe informacijama o kretanju u biokovskim labirintima, a druga po redu verzija službenih majica dizajnera Perice Matijevića i idućih će se godina, baš kao i prva, viđati po raznoraznim stijenama Hrvatske, Europe, pa i šire.

Mediteranski opušten, meditativan i inspirativan, biokovski skup izveden potpuno u duhu njegovog naziva Glavno da se klajmba – omiljene Tonijeve uzrečice – nastavlja tako čuvati uspomenu na Tonija i Igora na najbolji mogući način.

Vedrana Simičević